fragmuffin je napisao/la:Drago mi je da si spomenuo 2 igre koje me dosta zanimaju.
Dakle po tebi je Fief bolji izbog od MN:E ako bi pod muss morao samo jednu birat?
Zanimljivo posto sam cuo dosta kritika na racun tih, kako si i sam rekao, zastarjelih mehanika Fiefa, koje ti nedaju slobodu da zapravo radis sve te stvari koje igra obecava u najavama (pod tim mislim na mehaniku titula, sklapanja saveza, ponistavanja brakova itd - da nije fleksibilno).
Onda me malo zateklo to sto si za trejdanje resource tokena nekako dao nagovjestiti da njihovo skupljanje nije neki spektakl. Iskreno, taj mehanizam me u igri najvise zaokupio (imam filing da je slican onom iz Mega Civlizationa - a to mi je bio najblji dio igre). Zasigurno set collection uz onaj mehanizam trade lidera ima neku svoju zanimljivu strategiju u igri.
Osobno volim heavy i gamers game igre, GOT:2nd ed, TI3, Rex, Diplomacy, Runewars, Kemet, Scythe, MegaCiv su mi neke od najdrazih igara (od onih koje me podsjecaju na Mare Nostrum i Fief). Pa me zanima sto bi jednom takvom igracu preporucio.
I hvala na iscrpnim osvrtima, dosta si mi toga vec rekao al nadam se da nije gnjavaza ak jos na te neke specificnosti odgovoris.
Bok,
ma kakva gnjavaža - pa zato smo ovdje, da razgovaramo o igrama. Ionako smo preplavljeni TV prodajom (© Stipsonov) pa se posebno radujem kad međusobno izmjenjujemo osobnija razmišljanja.
Ustvari mi se čini da sam malo promašio s usporedbom Mare Nostruma i Fiefa na koju me natjerao prvenstveno isti izdavač pa onda i strukturiranje pravilnika i pristup graf. dizajnu, a naposljetku i to što sam ih kupio u istom razdoblju. No ako me pitaš koja mi je bolja - usprkos onome što su rekli Shut Up And Sit Down Fief je novi hit u mojoj grupi mid level gejmera (profi grupa je još nije igrala), a meni je igra u osjećaju uletjela kao kraća varijanta Here I Standa. Dakle teški hit kojem Mare Nostrum ne može ni blizu, no naravno treba voditi računa o mnogo varijabli - kao i svaki negotiation game ovisi o karakteru igrača (za razliku od prosječnog eura), mada igra ne počiva u cijelosti na njemu (kao, štajaznam, Resistance i tome sl.), random faktor je visok i igri se ne bi trebalo pristupati s bilo kakvim optimizacijskim nervima, mada to ne znači da nema stratešku težinu, no "wild swings of luck" dio su njezina šarma. Ponovljena igranja naravno stvaraju metarazinu igranja u skupini, no to za Fief nije nužno kao za Mare Nostrum.
Mare Nostrum ustvari ima jednu mnogo bolju paralelu koje sam svjestan postao tek pred koji dan kad sam njezinog nahajpanog žanrovski hibridnog parnjaka prvi put odigrao. Riječ je, naime, o Scytheu koji je također weurogame sažetog trajanja koji ima, iz moje perspektive, tek jednu jedinu, ali potpuno istu manu - nagli kraj. I opet je rješenje toga problema isto kao i za Mare Nostrum - u ponovljenom igranju s istim ljudima (kako su savjetovali i No Pun Included). Također, paralela je u prisutnosti ratnih opcija koje mogu ostati i posve zanemarene, a u najboljem će se slučaju koristiti do utilitarne granice (dvije borbe, ili više samo u slučaju frakcije koja od toga profitira temeljem posebne sposobnosti). E sad, Scythe je naravno bogatiji, raskošniji, uz to što je weuro još je i engine builder optimizator ala (kažu, ja je naravno nisam i ne bih igrao) Terra Mystica itd. itb. No u tom osnovnom žanrovskom određenju čine mi se bliskima.
No da pređem na konkretne odgovore:
Fief - uzmi u obzir da sam ja u igraće vode ušao prvo preko TS-a, a od njega dalje išao u wargaming in extremis, dok nisam shvatio da se takve stvari realno na stol stavljaju dvaput u životu i to bliže mirovini, pa sam zaokrenuo prema eurima i 2-3 bolja ameritrasha. To ističem čisto da bude jasno kako sam karijeru počeo s GMT-jevim 4.6.7. treći bullet pravilima. Pravila Fiefa nisu jednostavna na razini korisnicima prilagođenog najmodernijeg eura, no nisu ni na razini prosječnog wargaminga. Imaju svoje idiosinkrazije, no meni su 2 čitanja i jedno poslije prve partije bila dovoljna. Izborni preduvjeti i procedure (kada se postupak izbora pojedine titule aktivira, tko može biti kandidat, tko glasa i kakva je većina potrebna) jedini su zakučasti dio pravila, koji se uostalom pregledno nalazi na player aidovima.
Sve što si naveo definitivno radiš u igri i to u jednoj partiji - sve ti je to dostupno, tako da mi prigovor na ne-fleksibilnost nije jasan. Dakako, iza tako široko postavljenih obećanja stoji u osnovi jednostavan dvostruki sistem moći - imaj najviše sela/gradova (i na njima mlinova) da bi imao više novca, potom najviše crkvenih ili svjetovnih titula (ponovno grupiranih teritorija, da bi mogao biti biskup ili svjetovni velmoža određenog ranga, a u konačnici, što nije povezano s teritorijem, i kralj i papa). No tom area influence dijelu treba dodati kartaški dio menadžiranja obitelji jer ako recimo želiš sklopiti s nekim savezništvo moraš imati ili djevojku u obitelji (koja je li nije baš Djevica Orleanska

) ili mladića koji se jelte nije bacio u crkveni biznis... a ponekad se uhvatiš da to nemaš jer si recimo radije vukao sive karte (u kojima se nalaze taksacije, dobre žetve, zavjere, seljački ustanci itd.) namjesto narančaste (u kojima se nalaze likovi koji ti se potencijalno onda mogu roditi u obitelji). Ja dakle ne mogu igru optužiti za nefleksibilnost ako mi recimo savez u tom trenutku nije moguć.
Što se tiče ostaloga - ja sam recimo igru kupio samo da mogu u nekom trenutku biti papa (Here I Stand sam do sada odigrao nekih 6-7 puta i UVIJEK sam bio papa i na tome ću inzistirati i dalje

) i u dosadašnjim partijama mi to nije pošlo za rukom... Je li igra nefleksibilna zato što je obitelj moje cure prije mene došla do kardinalske titule, a drugog sina oženila sestrom kardinala iz druge obitelji privoljevši je tako u savezništvo i osiguravši drugi potrebni kardinalski glas? Ja mislim da nije. Ista je stvar s kraljem itd.... Dakle zemljišno gospodstvo u osnovi je svih mogućnosti - Fief nema nekakve specijalizacije ili širine izbora - tipa ne možeš se fokusirati recimo samo na crkvene titule na način da to ne bi uključivalo neki tip areala (ajde dobro, osim ako si jako vješt u pregovorima sa saveznikom). Čak i ako kralj daje titulu, što može učiniti bez plaćanja, opet je potrebno imati uvjete za titulu itd. Poništiti savez (u ovoj igri brak i savez su jedno te isto) može samo papa, ali imaš i varijantu zavjere kojom lijepo kokneš supružnika (doduše, to ovisi o povlačenju karata), ili ga jednostavno usred zajedničke bitke protiv trećeg protivnika izdaš i osiguraš da rikne - u tom se slučaju brak/savez također razvrgava.
Da zaključim o Fiefu - mislim da je za pravi užitak u igri potrebno imati neki track record ljubavi sa sličnim, prije svega historijskim, a onda i političko-diplomatskim igrama. Dakle da se dokazano ranije uživalo u prijenosu povijesti na društvenu igru i u neoptimizacijskim, pa čak i random pregovaračkim igrama - igra često priča neku svoju priču koja nije 100%, nego recimo 75% u kontroli igrača. Ako postoji sklonost takvim stvarima, mislim da ne postoji bolja igra od Fiefa. I opet podvlačim, ove idiosinkrazije stare škole nisu tako ekstremne kao recimo kod Republic of Romea - što je za mene primjer baš tipično genijalne premise, dosta slične Fiefu u nekim postavkama, ali neigrive u suvremenom kontekstu zbog teškog nasljeđa starog wargaminga.
Mare Nostrum - svakako mislim da taj resource set collection u kombinaciji s trade liderstvom omogućuje taktičko (ne i strateško) planiranje. Primjerice, trade lider može zaključati tržište ili ga širom otvoriti kada mu to najviše paše, no to može napraviti tek jednom jer iz kruga u krug mora igrati drukčije tokene dok ih ne odigra sva tri. To u principu znači da može blokirati trgovinu jedan krug i onda tek ponovno za 3 kruga (ako ostane trade lider). No moj prigovor nije ustvari na taktičke mogućnosti povezane s resursima nego na njihovu prćkavost (fiddlyness

) - stackovi tih resursa se ruše na sve strane i stalno ih je potrebno nanovo slagati (poker chip varijanta mi je iskreno suluda, kao i držanje kutije s insertom na stolu), player screenovi ih ne mogu baš sakriti itd. što me ustvari živciralo samo zato što je u osnovi riječ tek o set collectionu - resursi nemaju nikakve specifičnosti - ne grade se npr. drvom brodovi, nego su potrebna bilo koja tri resursa, samo da su različiti... To ne znači da cijeli mehanizam nije balansiran - raspored različitih resursa na ploči vrlo je smislen. I uostalom taj set collection dosta pojednostavljuje i ubrzava igru... Tako da je jedini pravi prigovor tom sistemu resursa (i novaca, koji dakako, nisu resursi

) taj abrubt ending - nakon sat i pol do dva nekakve gradnje i razvoja (koji je jelte djelomično hidden) netko kaže "evo ja sagradim piramide i završim igru". Jer naravno nismo dovoljno dobro pazili na to što on sve uzima u build fazi (a sama igra preporuča da se to radi simultano), odnosno kako se raširio po ploči (jer, kako sam i gore rekao, nismo iskusni nego tek novi igrači).
U konačnici: od igara koje si spomenuo i ja volim TI3, GOT 2nd ed sam igrao jednom i bio mi je mehaničko-diplomatski simpatičan (irelevantna je sad moja netrpeljivost prema fantasyju), Rex i Diplomacy isto jedno igranje i sasvim zadovoljan, ali ne toliko da bi ih kupovao iz raznih razloga. MegaCiv nažalost nisam imao prilike probati, Runewars i Kemet nisu moj stil (iako mislim da Runewars čak jednom i jesam igrao). Naposljetku Scythe sam igrao prekjučer i usprkos tom nesretnom kraju igra me jako zaokupila i moram priznati da jednim okom škicam na datume reprinta - teško je ignorirati sve ono što radi dobro + alternativnopovijesnu temu samo zbog toga... No Mare Nostrum mi je upravo upozorenje u tom smjeru. Mare Nostrum je vrlo sličan Scytheu u osnovnoj filozofiji, dakako mnogo je mršaviji i čišći, tema nema veze, nema engine building optimizacijskog player boarda, već tek special powers itd.
Daklem - mislim da si s ovakvim zaleđem, pa ako još imaš imalo filinga za srednjovjekovnu situaciju (ne mislim nužno ikonografski, nego "u duhu"), duguješ makar probati Fief. Naravno, uzmi u obzir da je 4p minimum, a što više to bolje.
Mare Nostrum - ako imaš sklonost recimo prema jednostavnosti kretanja u Diplomacyju, hladnoratovskim razmjerima ratovanja iz Scythea (dakle važnije kao potencijal negoli kao realizacija), varijabilnim moćima kratkotrajnog (ne-epskog) efekta... mogao bi ti se i on svidjeti... Fora je u tome da Scythe jest weuro, ali tamo gdje ne isporučuje neko divlje ratovanje prostor popunjava vrlo ozbiljnim engine builder-resource managementom, dok Mare Nostrum ako ne isporuči na ratnom planu (a što je u potpunosti na igračima - u teoriji je mogućnost ratnog divljanja mnogo veća negoli u Scytheu) ostaje na skupljanju (i rušenju) žetončića... Dakle za mene za sada previše ovisi o dinamici grupe (nije legao ni profićima ni mid-leverima), premda ne mogu poreći u teoriji strateški vrlo zanimljiv raspored sila (npr. Grci kemperi, Rimljani agresivci, Kartažani trgovci, Egipćani lovaši itd.).
Boardgames are power fantasies.
Maciej Janik et al.