Udruga Igranje

Da,da,mora se prekriti,tek sljedeći tjedan bi išao po komad pleksija šta sam naručio.

Odličan opis.
Užitak mi je čitati takve izvještaje
Kao da sam pročitao knjigu

A u međuvremenu stigao je pleksi pa to sada sve izgleda daleko bolje.Ali za najveću mapu Bitke kod Plateje 200x140 bi prvo trebalo imati dobar stol.

Gravitacija je loša ljubavnica tj. 4 godine na Merkuru vol.2

Naučna zajednica zaključila je da će naše Sunce za slabih 5 milijardi godina ekspandirati u Crvenog Diva.Suočeni sa hitnom potrebom kolonizacije Svemira okupili smo se da otpočnemo eksploataciju resursa.

Agencije:

ESA - Vatanen (+1 potiska bilo kojoj raketi,beamed power)
UN - Renata (Siguran prolaz kroz Van Allenove pojase)
PRC - Igor (Otimačina resursa drugim agencijama ukratko)

Pasivan početak igre prekinut je iznenadnom mogućnosti promjene političkog režima,koji bi naravno meni pogodovao najviše ali sam odlučio da ne sudjelujem u izborima i svoje resurse uložim u bolju raketu.Prošlo je 10 god. dok nismo uspjeli istražiti potrebne tehnologije,a zatim sve posložiti u jednu funkcionalnu raketu.Dosta trgovanja i kalkuliranja bilo je potrebno do prvog lansiranja u Low Earth Orbit.



Vatanen (ESA) uspijeva pribaviti patent za VASMIR thruster koji pak za rad treba generator sa dodatnim hlađenjem, te reaktor koji opet zahtjeva hlađenje,što znatno povećava težinu rakete.Konačno njegova raketa ima 200T sa specifičnim impulsom od 2800sec/ISP tj. relativno povoljnom potrošnjom,dodatno hlađenje osigurao je usmjeravanjem određenog postotka snage od reaktora.
Cilj - Asteroidi Koronis "obitelji" u pojasu između Marsa i Jupitera.Raketa je dodatno "natankana" u LEO , siguran prolaz Van Allenovim pojasevima plaća UN agenciji.Plan je sletjetii ,kolonizirati i izgraditi tvornicu.Kalkulacija napravljenja 2x - potrošnja goriva,dodatno hlađenje i povratak, misija je spremna!
Raketa ulazi u završnu fazu prilaska asteroidima,jedan burn i nalazi se u sigurnoj orbiti.Snažne gravitacijske sile zahtjevaju dodatnu korekciju leta,zahtjeva se od Mission controla softwerski update koji oni nisu u mogućnosti osigurati pa se cijela misija i dugogodišnje planiranje svodi na sreću,što se pokazalo pogrešno;raketa izgara,Vatanen pali cigaretu



Za to vrijeme UN agencija lansira svoju raketu,težine 170T (Mirror Steamer thruster + Tungsten resistojet robonaut)ali visokom potrošnjom goriva,oprezno slijeće na Deimos gdje će puniti raketu gorivom koristeći robonauta,a zatim prema Vesta klusteru.
Svojim akcijama u klusteru Vesta učinit će nemali broj asteroida neupotrebljivim dok napokon na asteroidu Eichsfeldia uspijeva postaviti svoju opremu za izgradnju tvornice.Uskoro počinje proizvodnju visoko efikasnih pogona koje ostavlja u orbiti,dok za to vrijeme na Zemlji planira novu letjelicu koja bi imala rendezvous sa dijelovima u orbiti a zatim bi nastalo naglo osvajanje ostalih objekata uz pomoć proizvedenih tehnologija na Eichsfeldi-ji ;tu igra počinje naglo da se zaoštrava.




PRC agencija imala je niz propusta što se tiče kalkuliranja količine goriva,brod/raketu krasila je visoka potrošnja.Kako bih to donekle kompenzirao smanjivao sam količinu ukrcanog goriva.Cilj je bio Ceres,objekt klase C, strateški cilj bio je uspostava turističkih destinacija.što bi mi osiguralo dosta VP,ali želje/planovi su jedno....
Sunce je bilo u crvenom ciklusu te su solarne baklje spalile radijator dok je još letjelica bila u LEO.Prošla je cijela godina dok popravljeni radijator nije boostan u orbitu te postao dio letjelice.
Prva misija završila je spašavanjem posade ali sam za prvu misiju koja se uspješno vratila ostvario nekoliko VP.
Za to vrijeme na Zemlji vodila se financijska bitka za bolje tehnologije,sa povremenim političkim prevratima i solarnim bakljama.Kako se igra razbuktala nastala je prava utrka sa tehnologijama i Svemirskim podvizima,gdje je izglasano da mi se dodijele dodatno VP za hrabrost,jer sam uspio sa svojom raketom najdalje doći do Flora klustera.



Vatanen poučen prošlim iskustvom,sada odlučuje se za let na Merkur sa motom misije "Tko visoko leti visočije pada".
U susret Merkuru šalje letjelicu na solarni pogon koja će spustiti dio opreme a zatim ide misija sa ljudima koji su potrebni za sklapanje tvornice.
Prilikom prilaska Merkuru radijacija izgara radijator na njegovom brodu,na sreću posjeduje radijator koji ima i drugu stranu uporabe ali slabije hlađenje.To ga primorava da koristi dodatni afterburn za hlađenje;to znači da neće imati dovoljno goriva da poleti sa Merkura - izbacuje dio goriva (jettison) kako bi osigurao orbitu te zatim slijeće.Na površini Merkura provodi naredne 4 godine tankajući raketu (citiram:"Zaboravite na mene 4 turna")



Ipak uspjeva napraviti tvornicu na Merkuru,a zatim pred sam kraj igre koristeći solarno jedro na aerobreaking prilazu prema Veneri uspijeva spustiti robonauta te tako ostvariti dodatne VP ostvaraujući pravo na eksploataciju Venere.
UN agencija uspijeva napraviti niz novih tehnologija te tako postaje dominanta tehnološka sila.
PRC agencija sa nizom matematičkih problema nije uspjela niti približno ostvariti svoj cilj,ukupno jedna tvornica i jedna nova tehnologija.
Uz napomenu da nismu igrali full advanced verziju sa kolonistima gdje je moguće potplaćivati iste,Bernal modulima i ratovanjem.
U igri koja je nevjerojatno dinamična kada se "zahukta" bilo je smiješih situacija gdje smo imali niz patenata u rukama a sa kojima nismo znali niti doći u orbitu.
Čestitke pobjedniku,bio je to vrlo hrabar potez,ako sam što izostavio molim te napiši.
Konačni rezultat:

Vatanen (ESA) - 26 bodova
Renata (UN) - 16 bodova
Igor (PRC) - 13 bodova

Prije svega hvala Igoru i Renati što su ugostili mission controle naših triju slavnih agencija u pionirskim nastojanjima eksploatacije posljednje, odnosno visoke granice. Potom zahvala Igoru za session report koji će me u zimskim noćima grijati i podsjećati na slavne dane kada su moji astronauti ginuli za velike ideje među asteroidima Koronisa, e da bi iz njihove pogibije oni koji su došli kasnije izvukli pouku. Ne treba ni napominjati koliko cijenim referencu na Heinleina u naslovu reporta

Ja se neću nastojati takmičiti s ovom lijepom naracijom popraćenom i slikovnim prilozima, već ću samo izreći par komentara upućenih onima koji možda i sami upravljaju poglede k visokoj granici u nadi da će i sami jednom zaploviti njenim prostranstvima. Nema, naime, nikakve sumnje da djelo na kojem je Phil Eklund radio 30 godina ide u red dosega koji obilježavaju čitav hobi i, kako i priliči takvima, ostaje neprepoznato u vremenu svoga nastanka. Ovako nešto uz astrofizičare u potpunosti cijeniti mogu samo oni koji, metonimijski rečeno, doma imaju teleskop, tj. oni koji su se barem jednom zatekli pogleda upravljenog "prema gore" pa bilo i kroz programe kao što su Celestia, Space Engine ili Kerbal. Jer, naravno, s igraće strane High Frontier od mnogih traži previše - na prvi pogled zastrašujuća pravila, dugačka prva faza igre, nemilost Svemira simulirana u dice rollu... S druge strane, koliko god vas time plašili, uz pravilan menadžment rizici se mogu svesti na prihvatljivu mjeru - dice roll na kojem ionako imate samo 1/6 šansi za fail može se anulirati plaćanjem, a nitko vam ne brani ni da se zaustavite pred radijacijskim pojasevima i promijenite pogon u neki thruster koji će vas kroz njih sigurno provesti. Jednako tako, za vrijeme jakih solarnih oluja možete se skloniti unutar navedenih pojaseva ili na površinu bilo kojeg svemirskog tijela. Toliko o rizicima. Što se tiče pravila - nakon još jednog igranja kako bi ih u praksi utvrdila gorenavedena tročlana ekipa bit će posve kompetentna da vam ih usmeno prenese, što je uvijek lakše od čitanja. Kao i sa svakom igrom, kada ju se konačno postavi na stol sve postaje mnogo jasnije. Što se tiče dugačke prve faze igre - ona se može bitno skratiti službenim varijantama početka.

Ovo nije igra u kojoj ćete natovariti raketu najboljom tehnologijom, nakrcati je benzinom do čepa i otpraviti do prve najšarenije točke na ploči (koja je i sama za sebe tehno-umjetničko djelo). High Frontier orbitira oko pravilnih omjera uloženog i dobivenog pa se u najvećem broju slučajeva na put otpravljuje pretovareni trabakul koji će zadnjom zericom vodenog ili solarnog pogona, optimalnom rutom i nakon niza godina dobaciti do pažljivo odabrane točke. Da biste ostvarili svrhu igre bit će vam najčešće potrebno nekoliko misija na isto mjesto. O planetima s onu stranu asteroidnog pojasa (da ne kažem "plavog obzora događaja", čisto kako bih i sebi priskrbio referencu ) ne valja ni razmišljati prije proizvodnje naprednih tehnologija koja se u kasnijim satima igre odvija u uvjetima vakuma. No nakon svega osjećaj postignuća je nemjerljiv, a priče poput ove Igorove nastaju pred očima i pamte se jako dugo. Iako potezi igrača koji znaju što žele mogu trajati iznimno kratko, nema nikakve sumnje da je High Frontier u prvim igranjima podložan dugom analiziranju i bazičnom računanju - no za to vas na Merkuru neće biti briga.

Ne treba očekivati da će mnogi znati cijeniti činjenicu kako u pozadini ove igre stoji stvarna znanost ili mjestimice vrlo realna ekstrapolacija, ali će i oni nezainteresirani za postojeći patent Zubrinova pogona uživati u temi koja igru nosi - s jedne strane ultra-moderna, s druge s prekrasnim retro štihom koji evocira 1950-e u popularnoj fikciji i 1970-e u povijesti društvenih igara. U videu na BGG-u prilikom prvog predstavljanja igre postarija gospođa koja prvi puta vidi igru na sva Eklundova objašnjenja o stvarnoj znanosti kaže samo: boje su stvarno lijepe. Eklund pola u smijehu, a pola u šoku zahvaljuje - on naravno nikada neće dobiti priznanje kakvom teži, no kako rekoh - u High Frontieru doista mogu uživati i oni koje njegovi napori usklađivanja sa stvarnošću ne zanimaju. Onima, pak, koji posvete nešto vremena upijanju koncepta koji igru natkriljuje, koji se kroz šumu gustih pravila probiju do genijalne i ostvarene zamisli jednog luđaka i koji s tom spoznajom pošalju freighter s novim komadom opreme s Neptuna e kako bi ga presreli na pola puta nakon majstorskih manevara na Lagrangeima i Hohmannima, pričinit će se da High Frontier više i nije boardgame već astralni fenomen koji se poput kometa pojavljuje jednom u nekoliko desetljeća kako bi bljesnuo pred očima onih koji su ga znali čekati.

Završimo, dakle, ipak u poetičnom namjesto patetičnom tonu, s poznatim stihovima:

Oh, give me a locus where the gravitons focus
Where the three-body problem is solved,
Where the microwaves play down at three degrees K,
And the cold virus never evolved.
We eat algea pie, our vacuum is high,
Our ball bearings are perfectly round.
Our horizon is curved, our warheads are MIRVed,
And a kilogram weighs half a pound.
If we run out of space for our burgeoning race
No more Lebensraum left for the Mensch
When we're ready to start, we can take Mars apart,
If we just find a big enough wrench.

- Here i Stand

Ovu nedjelju okupili smo se da odigramo Here i Stand sa tri nova igrača koji su nas kontaktirali te izrazili želju da zaigraju ponešto iz naše kolekcije igara.Sa jedne strane neiskustvo igrača a sa druge naizgled kompleksni HiS. U praksi pokazalo se da ipak nije toliko zahtjevan za usmeno prenošenje,te su novi igrači vrlo brzo pohvatali sve potrebne mehanike,poštujući da jedan igrač ipak mora poznavati pravila.Trebalo je proći neko vrijeme dok sam odlučio napisati report,da se sjećanja i osjećaji smire.
Tako da će ovaj report sadržati kratki presjek nekih bitnijih događanja,bez opisivanja detaljnih taktika i manevriranja jedinica.

Po impulsnom redu zauzeli smo svoje kraljevske tronove:
Osmansko carstvo (Sulejman) – Igor
Habsburzi (Karlo V) – Marija
Engleska (Henrik VII)– Kristina
Francuska (Franjo I) - Renata
Papa (Lav X)- Vatanen
Protestanti (Martin Luter) - Lourdin

Turn 1 = 1517 - 1523



Godine Gospodnje 1517 u mirnom mjestu Wittenbergu na vrata crkve Martin Luther izvjesio je raspravu o svojih 95 teza o dogmama i učenju crkve - vatra religijskog sukoba počela se širiti Njemačkom.I dok su ratovi bjesnili u nekim udaljenim zemljama oni nisu više zadržavali interes Pape (Vatanen) ni Habsburga (Marija) koji su sada suočeni sa ovom prijetnjom krenuli u religijsku ofanzivu ,debate i palež nevjernika,dok Protestanti (Lourdin) nezaustavljivo uvodi reforme u Leipzig,Brandeburg i Magdeburg osiguravši si prve bodove u igri ali i vojsku.
U diplomatskom dijelu nije bilo proglašavanja novih ratova ni saveza,a postojeći ratovi su poprimili samo simboličku narav i čuvanje postojećih pozicija.
Karla V ta situacija nije osobito zabrinjavala te se odlučuje na osvajanje i istraživanje Novog Svijeta u potrazi za dodatnim bogatstvima,avantura koja je završila tragično po Magellana u izdajničkim vodama Južnog Pacifika i njegovom pokušaju da oplovi Svijet. Dominacija Habsburškog brodovlja na Sredozemlju dodatno je ulijevala sigurnost da tu neće doći do nekih iznenađenja .
Na dvoru Henrika VIII osjetio se inovativni duh pa takođe nije htio ostati bez svoga dijela bogatstva iz Novog Svijeta razumjevši da će vremenom biti ih sve manje,oformio je ekspediciju te se otisnuo u namjeri da uspostavi kolonije.Ali Henrik svojim razuzdanim životom i stalnim zahtjevanjem od Pape (Vatanen) za razvodom uvijek je na rubu ekskomunikacije .Škotska je bila van dosega nekih vojnih manevara radi nedovoljno CP-a (command pointa).

Francuska će slijediti trend te u osvajanje Novog Svijeta šalje ekspediciju,ali podižući maleni dio vojske u Lyon-u,smatrajući da flotila u Rouenu biti će dovoljna za kontrolu Engleskog kanala i po prirodi sukobu sklonom Henriku VIII.
Na dalekom istoku Sulejman ima spremno 80.000 vojnika da ostvari svoj plan i popije kavu u Beču,kao odgovor na miješanje Habsburgovaca u pitanja Mađarske.Vitezovi Sv.Ivana na otoku Rodosu pretstavljaju samo još jednu smetnju koju bi trebalo staviti pod opsadu barem,i tako spriječiti smanjivanje CP-a Osmanlijama.






Tijekom proljeća Sulejman je sa 60.000 vojnika došao do Mađarske granice,Francuzi su dio vojske prebacili do Turina - nejasno da li kreću u pohod na Papu ili im je jedna od manjih državica cilj.Kralj Henrik VII konsolidirao je vojsku u Londonu dok su otomanski brodovi (6 skvadrona) isplovili su iz luka u Ateni,Saloniki i Istanbula transportirajući 20.000 vojnika pod zapovjedništvom Ibrahima kako bi uspješno stavili utvrdu vitezova Sv.Ivana pod opsadu
Papa Lav X (Vatanen) primjetivši ovu opasnost sa Istoka,reagirao je potaknuvši Rat u Perziji – dovoljno da skrene Sulejmanovu pažnju te ga prisli da pošalje polovicu svoje vojske u Perziju,što je prekinulo opsadu Rodosa a kasnije će kao rezultat toga Sulejman morati predati jednu kartu Papi.Unatoč što je plan Osmanlija djelomično zaustavljen – Beograd pada pod vlast Osmanskog carstva nakon kratke i uspješne opsade



Zaoštravanje debate između Protestanata i Pape hvata momentum i privlači pozornost ostalih igrača,Lubeck i Erfurt elektorati prihvaćaju protestantizam ali i dalje ne ostvaruju političku kontrolu.Habsburzi pokušavaju dovesti nešto vojske do elektorata kako bi poduprli katolike i u međuvremenu financiraju još jednu ekspediciju te podižu dodatnu vojsku kao odgovor na Francusko pomjeranje trupa do Turina,osjećajući prijetnju od Engleza takođe povećevaju garnizon u Antwerpenu.Henrik VII (Kristina) podiže vojsku za 2CP (10.000 vojnika) te počinje zahtjevati od Protestanata da započnu reformacije u Engleskoj kao odgovor Papi koji ne dozvoljava razvod Henriku VIII.Brak Henrija VII i Katarine Aragonske nije mu dionio muškog nasljednika.
Francuzi troše 3CP od kojih dio odlazi na podizanje 30.000 plaćenika te pod vodstvom Montmorensija kreću u opsadu Metza koji je neutralan,a kako bi njegovim zauzimanjem sebi osigurali VP i dodatnu kartu u sljedećem turnu.



Zima nije donijela ništa od očekivanih bogatstava iz Novoga Svijeta Henriku VIII i Franji I, dok su Habsburzi uspjeli dobiti 1VP najviše poradi Magelana koji je došao do Cape Horna a zatim tragično završio svoje putovanje u pokušaju da oplovi Svijet.
Papa Lav X dobiva nasljednika Klementa VII.
Sve vojske na terenu vratile su se u svoje glavne gradove kako bi prezimili,brodovi u luke i počela je diplomatska faza....


Turn 2 : 1524 – 1527
...tamni oblaci nadvili su se nad Europom,kada smo shvatili da novi/stari Papa sigurno povećava bodovnu prednost,blagosiljajući i prijeteći uz dugogdišnju opsadu Firence.Sulejmanov pokušaj dogovora sa Protestantima o financiranju pirata propao je,te je bezbrižni početak igre ubrzo zamjenilo objavljivanje ratova,takođe rat u Perziji se oduljio pa Sulejman sa oslabljenom vojskom nije predstavljao ozbiljniju prijetnju.
Tijekom proljeća Sulejman otprema trupe do Beograda,Habsburzi pokušavaju dio vojske prebaciti preko Lionskog zaljeva (Lavljeg) do elektorata u Njemačkoj ali u tome ne uspijevaju.
Engleska objavljuje rat Habsburzima isplovljava sa svojim brodovima te stavlja Antwerpen pod opsadu,kako je broj Habsburških vojnika preveliki da se svi povuku u tvrđavu dolazi do bitke van utvrde,u kojoj habsburška vojska trpi veće gubitke te se sada u smanjenom broju povlače u utvrdu;opsada počinje.
Francuzi su već u ratu sa Habsburzima ali tu nema nikakve želje sa sukobom,pa kralj Francis I ponovo šalje vojsku u opsadu Metza a koji će pasti tek nakon 5 godina i dva neuspješna napada,radi opreza grade utvrdu u Boulogni..



U Zurrichu se pojavljuje teolog Zwingli koji će pridonijeti širenju reformatorskih ideja te samim time povećanju Protestantske vojske.Između Luteranskih i Papinih debatera situacija se zaoštrava te ukupan broj gradova koji su prešli na protestantizam premašuje 12 što je dovoljno da Šmalkaldska liga bude formirana.Situacija poprima kaskadni efekt.Dolazi do značajne bodovne i vojne prednosti Protestanata (Lourdin),smanjivanja Papinih VP koji kao odgojnu mjeru spali na lomači debatera/heretika Bullingera nakon uvjeravanja Pape (Vatanen) da je „na krivom putu“.Luter se povlači i vrijeme provodi prevodeći Novi Testament pokušavajući doći do VP-a.Habsburzi sada konačno mogu ući sa vojskom u elektorate u Njemačkoj i obračunati se sa hereticima.

Englezi su dovodili nova pojačanja u opsadu Antwerpena koji je pružao nevjerojatan otpor unatoč nizu napada,te dolaskom zime uspijeva odbaciti englesku vojsku a koja se sada mora povući u London.Pokušaj Henrika VII da zauzme Navare na sjeveru Habsburškog carsta takođe je ostao je samo na pokušaju.
Francuzi ne uspijevaju nikako ojačati flotilu u lukama Engleskog kanala i uspostaviti kontrolu, što je za posljedicu imalo dominaciju englskog brodovlja gotovo cijelom igrom,u toj svojoj nemoći, do jučer mirni Francuzi,potiču ustanak u Irskoj,pomažući time Habsburzima,to je dočekano gotovo sigurnom objavom rata u sljedećem turnu.Henrik VII sada mora olakšati sve opsade i 50.000 vojnika poslati da uguši ovaj revolt.





Iznenadna pobjeda Osmanlija u Perzijskom ratu donosi im 1VP War Winner,general Ibrahim sa vojskom vraća se u Istanbul,dok Sulejman sa 50.000 vojnika napada Budu,mađarska utvrda ne može prihvatiti sve vojnike pa napad se prenosi na bojno polje, u kojemu poražena vojska Mađarske biva devastirana.To je za posljedicu imalo kolaps Mađarske koja se priklanja Habsburzima te jedino im preostalo uporište Prag predaju Karlu V.
Zima nije donijela nikakva iznenađenja,ali je ostavila dovoljno vremena da se konsolidiraju redovi sad kada su Osmanlije blizu Beča a Protestanti sve jači.Habsburzi uspijevaju dobiti nešto bogatstva iz Novo Svijeta,ali općenito svima je fokus na uzavrelu vojno-religijsku situaciju u Europi.

Turn 3 : 1528 – 1531
Atmosfera tijekom diplomatske faze bila je usijana,u pozitivnom smislu,veliki broj vojske na terenu te pokušaj Sulejmana da uvjeri ostale o potrebi direktnog sukoba sa Papom Klementom ostao je bezuspješan,poneki vladari su drhtali od same pomisli onoga što im predlažem,bojeći se izbacivanja iz Crkve.Pobunjenim Englezima kao da to nije predstavljalo problem pa su otvoreno pozivali Lutera da počne vršiti reformaciju unutar kraljevstva Henrika VII.Došlo je do očekivane objave rata od strane Engleza Franji I,tihog saveza Henrika VII sa Protestantima,dok je francuski vladar regrutirao Venecijanskog špijuna koji je uspješno otkrio sve karte tj. CP Protestanata.Turn će obilježiti snažan vojni pritisak sa svih strana.
Papa (Vatanen) pridobiva Veneciju na svoju stranu,koja mu stavlja na raspolaganje 6 skvadrona brodova i 20.000 vojnika


Otomani počinju impuls sa Barbary Pirates – luka u Alžiru pretvara se u oazu pirata sa Barbarossom koji je imao plan opljačkati Papino brodovlje u Tirenskom moru,međutim ulazak Habsburške flote u Sredozemno more promjenilo je taj plan..Alžir pada u ruke Osmanlija i tada dolazi do prve bodovne prednosti.
Habsburzi gube Navare nakon nekoliko uzastopnih napada Engleza.Ohrabren tim vojnim pohodom flota Henrik VII potaplja Francuske brodove u luci Rouen te stavlja grad pod opsadu.
Francis I iznenađen ovim napadom,a sa gotovo cijelom vojskom na suprotnom kraju kraljevstva,uspijeva podići plaćenike koji oslobađaju Rouen u epskoj bitci,koja je završila potpunim uništenjem opsadne vojske Engleske jer nisu osigurali položaj za povlačenje.
U gužvi svih sukoba,neki na rubu sloma,neki grickajući nokte događaji su se redali jedan za drugim – Zwingli završava karijeru nakon „posjete“ Pape koji pali knjige heretika,katoličanstvo je donekle opet uspostavljeno,Protestanti naglo se šire i vojska im sada broji desetke tisuća,Genova pada u ruke Francuza,Englezi ponovo pokušavaju napasti Antwerpen a Sulejman je pod zidinama Beča.U međuvremenu izbija pobuna u nedavno pokorenoj Budi a koju Osmanlije uguše izgubivši 20.000 vojnika – pokušaj Karla V da dobije na vremenu.

U epskoj bitci koja predstoji Sulejman gubi 20.000 vojnika na bojnom polju nakon pokušaja prelaska zidina,opsada Beča se nastavlja.Habsburg donosi odluku koja je dvojbena;u želji da pošalje što veći broj jedinica kod Beča a što je moguće jedino sa dodatnim zapovjednikom,pomiče 60.000 vojnika pod zapovjedništvom Ferdinanda – u teškom okršaju gdje se sukobljava 120.000 vojnika pod zapovjedništvom Sulejmana i 90.000 Habsburških jedinica Beč prelazi u ruke Otomana,Ferdinand biva zaroboljen zajedno sa Karlom V.
Na Sredozemlju flota pod zapovjedništvom Barbarosse uspješno zadaje konačne udarce Hapsburzima donoseći potrebne VP-e.
Papa Klement VII (Vatanen) pokušava spasiti što se spasiti da – Venecijanska flota isplovljava transportirajući vojsku u Ragusu.
...iznenada je zavladala neka čudna tišina diljem Europe i šire..Na bojnom polju ostale su vojske Otomana,Engleza i Francuza...žestoke bitke uzele su svoj danak i u tom momentu dogovorno je prekinuta partija na inicijativu Karla V.

Opsada Beča.




Osmanlije – 20VP
Papa - 19VP
Protestanti – 18VP
Francuska - 14VP
Engleska - 14VP
Habsburška Monarhija – 11VP
Dok ja Sulejman Veličanstveni sa bečke utvrde poručujem Papi Klementu VII : Ovdje Sada Stojim...God help me!


Hvala Vatanenu koji nas je ugostio u svome war room-u,te svim ostalim sudionicima koji su pridonijeli fantastičnoj atmosferi i povijesnim komentarima.

Putem notara papinske kurije prenosimo izgubljene dnevnike Henrika VIII (dakle piše Kristina):

Kako je Osmanlija bio predaleko od Engleske i pogled mu je bio zamućen vlastitim osvajanjima, glasnogovornici Henrika VIII šalju objavu za medije u kojoj ispravljaju neke dobronamjerne pogreške gore navedenog.

Beware that, when fighting monsters, you yourself do not become a monster... for when you gaze long into the abyss. The abyss gazes also into you.

Vodeći se ovim riječima, koje će tek nakon nekoliko stoljeća jedan filozof uobličiti u misao, Henrik VIII odlučio je svoj život voditi u skladu s kartama koje su mu podijeljene, zanemarujući historijski imperativ koji su mu neke prosvjetiteljske sile pokušavale nametnuti. Ostao je mužem jednoj ženi, boležljivoj Katarini, shvaćajući da ženska nasljednica koja mirno odrasta u vrtovima njegove palače može promijeniti svijet, kako ga je u duhu svojih predfeminističkih vjerovanja podučila ljubavnica Anne Boleyn. Nikada nije papu tražio razvod. Škotsku, koja je bila pod francuskim utjecajem, odlučio je ostaviti svom djetetu za slavni pohod jer mala već sada besprijekorno konjugira francuske glagole i izgovara e caduc kao da nikada nije čula tvrdi engleski naglasak. Njegovi imperijalistički nastrojeni protivnici vidjeli su ovo kao dokaz slabosti i nije im bilo jasno zašto se sa svojom vojskom muva po Španjolskoj za jedan pobjednički bod umjesto da mijenja žene i reda djecu za njih pet.

Nakon što je bez gubitaka osvojio Antwerpen (koji je pod engleskom vlašću ostao od početka do kraja igre), vojskovođa Charles Brandon, vojvoda od Suffolka odlazi čuvati London dok se njegov zet, kralj Henrik VIII, otiskuje velikom engleskom mornaricom na obale Španjolske i opsjeda Navaru u kojoj se habsburška vojska stisnula u utvrdu i odolijevala tri duge godine, ali na kraju je ipak pala, a njihov vođa Fernando Álvarez de Toledo, treći vojvoda od Albe je postao engleski zarobljenik. Ohrabren uspješnim pohodima, Brandon šalje iscrpljenu vojsku na Rouen, gdje nadjačava francusku mornaricu, ali uz visoku cijenu smrti polovice mornara od skorbuta. Francuska je odmah poslala vojsku da protjera Engleze koji su se iskrcali po liticama oko utvrde i toliko ih je pod paljbom topova završilo na stijenama da Francuzi to mjesto i danas zovu Anglais pendu.

Henrik VIII pada u toliku depresiju da je u svojim portugalskim kolonijama postao poznat pod imenom Saudade, gubi vjeru i napušta papu koji ga je smatrao jednim od najbolje janjadi u svom stadu. Shvativši nakon zimskog povlačenja da ne može živjeti bez vjere, moli protestante da ga uzmu pod svoje okrilje, ali oni do kraja njegovog života nisu ostvarili obećanje o širenju vjere na Otoku. Na samrti, vjerna Katarina sjedila je pored Henrikovog kreveta i prije nego je u zoru izdahnuo, protisnuo je kroz zube: "žao mi je što sam napadao Habsburgovce u Španjolskoj, ali učinio sam to samo kako bih ti poklonio tvoju rodnu zemlju".

Ostala je samo tišina.

Iz Ljetopisa popa Vatanena, A. D. 1517. – 1532.

Va ime otca, sina i Svjatoga Duha, amin

Ad. I. Mi papa Lav X i mi papa Klement VII, protivno običaju renesansne Crkve, namjesničkim blagoslovom pomazujemo Nevjernika i zahvaljujemo na epskom opisu krvavih europskih godina, a za prekrasno druženje, puno povijesno-referencijalnih doskočica, humora i sjajne atmosfere kanoniziramo sestre Kristinu, Mariju i Renatu te brata Lourdina. Duboko svjesni krhke višeperspektivnosti historije, zaklinjemo ih da Istini doprinesu i vlastitim zapisima u knjige – pisane, hvala budi Gospodinu, rukom, a ne onim bezbožničkim Guttenbergovim strojem koji srećom ovoga puta nije dopao šaka Šizmatiku iz Wittenberga.

Suprotno onome što o ovim događajima pišu notari Visoke Porte (kojima da je međutim svaka čast i slava u vjekove jer njihovo je pismo zadužilo sve nas), neka je hvala Gospodinu, auto da fe sustigao je Karlstadta, a ne Bullingera, što je i povijesna pravda jer se baš taj Nesretnik i našao u Leipzigu na slavnoj debati uz Šizmatika (onoj debati čija inskripcija stoji na Našoj home karti i pokreće sve takve demokratske razgovore u HIS-u), a nasuprot Našemu gore listu, divnome blagoglagoljivom Ecku snage 3 + 1 kocka. Svima kojima će dobri Bog podariti sreću da i sami blaguju za stolom HIS-a poručujemo – nema veće sreće među pticama nebeskim i zvijerima zemaljskim od paljenja protestantskog reformatora na lomači – taj trenutak, koliko god vrijedio samo jednog jedinog boda (jer teži se šizmatici opiru potpali), opravdao bi i osam sati igre Čovječe ne ljuti se – sjajio bi dakle u tami, baš kao rasvjetno tijelo šizmatika, da i nije svih preostalih divota ovog RPG-a – jer HIS zaista (kažem vam) i nije doli igra uloga i atmosfere za šest sretnica i/ili sretnika.

Mi papa Lav X doista smo slavno godinama opsjedali bezbožničku Firenzu. Od tamo je uostalom dolazio i onaj Savonarola kojega smo, slava Bogu, vužgali još prije početka ovdje opisanih događaja, ter nam je na vlast valjalo vratiti drage Medičijevce, a pritom, ha Bože moj, dohvatiti i koji key (VP+karta). S tugom u srcu pratili smo nadiranje dekadentnih Francuza Franje I. u sjevernoj Italiji, koji se ne zasitiše Milanom što im dadne pristup renesansnim umjetnicima (a koje, dakako, otuđiše od nas i boguugodnih djela na obnovi Katedrale Sv. Petra da zidaju njihove ružne hiže koje imađaše petlje zvati dvorcima), već su pod opsadu stavili i malenu, ali pomorski snažnu Genovu. Smrću kondotijera Dorije raspuklo se naše srce ter testise ustanoviše našem nasljedniku Klementu.

Ad. II. Mi papa Klement VII zagovarali smo Svetu Alijansu s Habsburzima, pa ako smo im pritom uputili i pokoji pogrešan svjetovni savjet (jer naše su misli uvijek sakralne ter u poslovima od ovoga svijeta slabo valjane) i doprinijeli hametičnom porazu pod Bečem, učinismo to u najboljoj namjeri i gladi za kavom i kiflama. Uostalom, moramo prekoriti same sebe što se na Sveto Rimsko Carstvo nijesmo oslonili još mnogo prije formiranja Šmalkaldenskog saveza, u kojem su njemačke državice i kneževi odlučili Šizmatiku pružiti i oružje za potporu širenja njegovih sotonskih aluzija na Našu financijski potpomognutu indulgenciju. Naša upozorenja nisu pažljivo slušali ni Francuzi ni Englezi pa se Europa ubrzo našla pod prijetnjom s Istoka, a cijela Njemačka pod utjecajem smutljivih vjerskih odmetnika.

Najprezirniji je čin odbjeglih ovčica bila velika konferencija proti Naše Svete Kurije, negdje u 1520-im godinama. Na to je demonsko sijelo, koje povede Neznabožac u Stambolu na Bosporu, milostivi Bog ipak skrenuo svoj pogled i poslao zavjerenicima Svetoga Duha koji ih napoji i spriječi u grešnim namjerama. Gloria in Excelsis Deo.

Mi papa divili smo se izdaleka događajima u Novom svijetu gdje nas je Karlo V zatravio svojim uspjesima i ulaganjima u ovaj segment igre koji nam do tada nije bio sasvim jasan. Prekrasno je bilo vidjeti kako baš Francisco Pizarro pali ona neznabožačka plemena, doduše aztečka, ali to neznatno skretanje povijesnih tokova ustvari nam je pružilo veće veselje od slijepog poštovanja historijskih silnica… Cabot otkri Kubu, a Magellan umalo oplovi ovu ravnu ploču na kojoj stojimo...

Mi papa većim smo dijelom razdoblja vodili ogorčene polemike, naravno u posve demokratskom duhu, s hereticima brata Lourdina i u većem dijelu tih „razgovora“ bivali ili nadglasani ili izjednačeni, što i ne čudi uzme li se u obzir da su nesuglasice raspravljane na njemačkom tlu gdje Šizmatik dobiva na svaku šesticu (666 – u znaku demona, upozoravali smo Europu), a bez pomoći katoličkih vojnika. Mi nismo imali ništa s pogibijom onog gada Zwinglija koji je, kako stoji u knjigama, poginuo u tamo nekim unutaršvicarskim razmiricama. Da je i taj sretni događaj imao neke veze s vjerom, saznali smo tek naknadno, pogledavši kartu Zwingli Dons Armor koja nam je nehotice skliznula iz posvećene ruke na stol Na isti smo način kroz Naš pečatnjak nehotice propustili i Poslanicu narodima Perzije koji potom digoše kuku i motiku na Portu ter barem malo skrenuše nadiranje Velikog vezira Ibrahim-paše.

Mi papa znali smo, povremeno, skrenuti pozornost Europe na nepopularnu metodu ekskomunikacije, ali kao dobri pastir ni jednu ovčicu nismo doista potjerali od sebe. Velika je milost Gospodinova, a još je veća ona u srcu ranonovovjekovna Petrova nasljednika. Nato nam nezahvalnici dadoše posla drugdje, mjesto da nas prepuste da u kontemplativnom miru zidamo Sv. Petra – tek što smo podigli stubove, morasmo drugdje uložiti svoj trud ter kupola ostade nepodignuta… Čemu će se diviti budući naraštaji ako iza se ostavimo samo popaljene tvrđave i spaljenu zemlju? Bijasmo sretni što ni za kakve razvode (koje, uostalom, ne možemo dati) ne bijasmo upitani s Otoka, ali držanje tamošnjeg vladara (kojem očito žene vode politiku) ipak bijaše sramno jer opetovano pozivaše šizmatike da šire svoj razvrat prema Kanalu.

Kada je Suljaga prodro kroz mađarski meki trbuh, mi smo privoljeli naklonost Mlečića i njihovim se brodovljem otisnusmo ka Dubrovniku da očajnički pokušamo, kao onomad davno, s boka i leđa bar s kojim švicarskim gardistom doprinijeti spasu naše braće. Naša molitva suprotiva Turkom ne naiđe, međutim, na otvorene uši, ne bijaše Lepanta prije Lepanta, pa se Zakonodavac proširio Sredozemljem i Afrikom, uprkos hrabrom držanju naših Ivanovaca na Rodosu, koji tamo ostaše od onih divnih davnih dana kada su u naše ime krstili po Svetoj Zemlji. Ostadoše samo naše flote da piratima priječe put na talijansko tlo.

Mi papa, naposljetku, od srca smo se smijali doskočicama poput onih na temelju Henrikova Pregnancy Charta, Barbarossinog (to Berlin ) selfieja, rahmetli Karla i drugih. E da su barem sve igre kao ova i da se uvedu kao obavezan predmet na fakultetu (kojega bi ionako trebalo kako sutra zatvoriti). Sve ovo doživjesmo u pukih 15 godina (4 od maksimalno 9 krugova) – cijelu jednu slavnu historiju.

I zato sa svom našom malom braćom mi i dalje kličemo bez prestanka: slava wargamingu na visinama, a na Zemlji mir eurogamerima dobre volje. Pri tome, do sljedeće partije, i dalje stojimo!



Disclaimer: Parodija, kalambur i dr. figure neka ne uvrijede vjerske osjećaje čitatelja jer je u najboljem slučaju riječ o satiri na ranonovovjekovno razdoblje, koje ima malo ili ništa zajedničkog sa suvremenim institucijama, praksama i običajima koji se u tekstu spominju.

Blago vama ljudi. Dok vi igrate, a i opisujete ovako divno odigrane partije, moji gejmeri sinoć uspješe i od Village-a napraviti epsku partiju koja je potrajala punih 4 sata i 17 minuta.

Kome trebaju još romani kada ima ovu temu .
Svaka čast ekipa .