Kao i skoro svake godine (kad vrijeme i Kupa dopuste) ove godine smo se opet uputili na divlje kampiranje u prirodu kraj naše drage rijeke Kupe. Ove godine nismo baš išli čoporativno kako smo to običavali nego nas se za landing skupilo samo troje hrabrih. Dam Dam, SaleGT i ja, Sadistiko.
Čamcem smo nekoliko puta prevozili hrpetine stvari koje će nam trebati u sljedećih dva, pa možda i tri, tjedna života u polu divljini.
Kako je bila najava nevrijemena i nenormalnih kiša nije nam bilo svejedno, ali čim od jutra nije krenula kiša mi smo krenuli u osvajanje i počeli s pripremama na najgore.
Dam Dam je srušio pošteno polu suho drvo da imamo za vatru u sljedećih par dana, a Sale i ja smo postavili prvi šator da se imamo kuda skloniti u slučaju kiše. Kako kiše uopće nije bilo večer smo proveli u društvu pijanog susjeda koji živi preko puta nas koji se nije dao kući, tako da smo mi već otišli i spavati, a on je tek oko 4 ujutro uspio doći do čamca i jedva prijeći na svoju stranu Kupe. Slike tog događaja bolje da ne vidite

Na drugi dan smo išli pomoći našem prijatelju Krkiju precijepati i pospremiti 10 metara drva i pred sam kraj nas je prekinulo nevrijeme. Dam Dam je morao ostati kod kuće dok smo se Sale i ja dvoumili hoćemo li na kamp ili ćemo pauzirati jedan dan. Srećom pa je Sale dovoljno lud kao i ja pa smo otišli na Kamp pa makar padala kišica. Nakon kojih sat seruckanja, kiša završi i nebo se skroz otvori i bi opet lijep dan do večeri. Nakon što smo postavili ceradu za natkrivanje stola nabacimo nas dva jednu partiju
The Big Time!-a.
Ovo je bila prva partija za Saleta i igra nit mu se nešto posebno svidjela niti je rekao da je više neće igrati. Nit miriši - nit smrdi

Sale joj je dao ocjenu 6, dok ja 7.
Sale je dobio tu partiju sa 51 bod naspram mojih 44.
Sljedeće jutro, kako se ja jako rano budim, sam čekao i čekao da se Sale probudi i lagano obnovio vatricu (koja inače kad se upali prvi dan kampa gori ili barem tinja sve do zadnjeg dana) i uz rakijicu promatrao kako se Kupa isparava.
Ko to može platit!
Nakon što se Sale probudio išao sam Saleta naučiti kako se igra
Glen More.
Pošto je ovo dosta rijetka i nepoznata igra, a ovaj kamp smo je igrali gro puta ajde da je malo opišem.
Igra ima nešto sličnosti sa Carcassonneom jer se razvija škotsko selo tako da se postavljaju kvadratne pločice, ali tu svaka sličnost prestaje. Potrebno je skupljati razne resurse (drvo, žito, kamen, stoku i ovce) kako bi se dalje razvijalo. Moguće je graditi razne dvorce, pronaći Loch Ness i slična jezera te izgraditi druge građevine koje će pomoći pri skupljanju bodova. Bodove donosi (naravno) wiskey, glavešine sela, novac i Dvorci. Što je veća razlika u odnosu na druge igrače to se više bodova skuplja, dok je bitno za kraj igre imati što manje selo.
Igra nije prezahtjevna i lako se pohvata, ali u prvoj igri još nitko nije napravio savršenu kombinaciju, tako da ipak treba kojih par igara kako bi čovjek počeo kopčati i razmišljati o najboljojj strategiji u kojem smjeru razvijati selo.
Sale je opet pobijedio sa čak 34 boda naspram mojih jadnih 11. Ocjene su bile, Sale 6,5 dok sam ja dao 7,5.
Kako smo mi bili prethodnica ostaloj ekipi koja je trebala doći na kamp ne možemo se samo igrati po cijele dane nego smo morali malo i urediti prostor, pa smo se uhvatili izrade stepenica do našeg dnevnog boravka.
Vjerujte nije lako na kojih 30 stupnjeva pod velikom vlagom i hrpetinom komaraca i obada.
Nakon toga je uslijedilo betoniranje

Kako je zemlja (ili bolje reći mulj) podložan stvaranju blata čim prva kišica padne onda na mjesta gdje bi mogla doći voda stavljamo fini sitni pijesak kako se ne bi stvaralo blato. Tako da ipak nismo baš betonirali

Malo mi je žao Saleta što je uletio u ove radne akcije, ali mislim da je i njemu bilo lijepo kao i meni. Nekako me ova fizikalija opušta i tih prvih par dana se stvarno naradim ko konj, ali sam nakon toga opušten do bola. Čak sam došao na kamp s težim bolovima u leđima, a kući došao zdrav zdrav.
Taj dan je Sale otišao doma radi nekih obaveza, a došli su Dam Dam i njegova kćer Paola i moja obitelj (žena Marina i sinovi Luka i Frane). Inače imam problema s ovim mlađim (frane 4 g.) oko spavanje jer se njemu nikad ne spava dok na kampu on uredno u 21 traži da ga otpratim na spavanje u šator. Tako da smo mi ostali mogli nabaciti jedan
Dominion.
U ovoj partiji je pobjedu odnio Damir sa 41 bodom, dok smo Marina i ja bili izjednačeni sa 36, a Luka 17.
Sljedeće jutro. Dečki i ja obnavljamo vatricu. Sad već imamo 4 postavljena šatora.
A evo i pogled na kuhinju, iako smo na kampu, ne želimo se odreći luksuza.
Navečer smo Dam Dama naučili kako se igra
Fresco.
O da, zaboravio sam napisati da smo napokon složili i igraonu u kampu. Imamo ogroman masivan stol (za kojeg smo Dam Dam i ja pošteno otegli jaja dok smo ga dovukli iz obližnje vikendice od frenda Axija) a ispod njega tepih kako se ne bi desilo ono što se desilo prošle godine kad sam u sitnom pijesku pod stolom pogubio hrpu dijelova od igara koji su me na kraju dosta skupo koštali kad sam naručivao zamjenske.
U svakom slučaju u Frescu je pobijedila moja Marina sa 82 boda, za jedan više od Dam Dama. Ja sam bio na 72, dok je Luka imao 55. Svi smo dali ocjenu 9, osim Damira koji je dao 8,5.
Sljedeći dan smo osposobili i drugi dio dnevnog boravka s još jednom ceradom. Nažalost, nemam niti jednu sliku gdje se vide ogromne police s te strane kampa
Nakon toga smo išli pokazati Dam Damu kako se igra
Glen More. Partija je prošla u moju korist. Skupio sam 52 boda, Dam Dam 45, Marina 33, a Luka 23.
Marina je morala kući radi posla pa je i Frane otišao s njom, a Luka je ostao samnom.
Taj dan je opet pala kiša, ali to nas ne muči previše pa se znalo desiti da se vozimo i po najjačem pljusku.
Tad su negdje stigli i Matta, Misha (žena) i Tea (kćer). Kad je stigao Axi, bome to se ne sjećam.
Kad nam je stigao prijatelj Yella sa svojim sinom Leom opalili smo po
Forbbiden Desertu. Yella i Leo još nisu igrali pa smo ih naučili ovu co-op igru. Partije su trajale između 20 i 30 minuta i odigrali smo ih čak tri i niti u jednoj nismo došli ni blizu rješenju igre. Sva tri puta smo ostali bez kapi vode i pocrkali u toj divljoj pustinji. U zadnjoj partiji nam se pridružio i zagriženi “neigrač” Tomca koji je ipak popustio nakon dugo nagovaranja da sjedne za stol i zaigra. Nažalost ni to nije pomoglo pa smo i u ekipi od 5 igrača također izgubili.
Ocjene za igru nakon ovog trećeg poraza su bile sljedeće: Luka 10, ja 8, Yella 7, Tomca 6 i Leo 5.
Nakon toga, već u ponoć smo se odlučili na još jednu igru ali ovaj puta
The Big Time! Yella je nekad davno igrao ali se više nije sjećao kako se igra tako da su sva trojica (Yella, Tomca i Leo) bili novaci u ovoj igri.
Pobjedu sam odnio ja sa 53 boda, Yella drugi sa 49 bodova, Tomca 45 i Leo sa 26. Ocjene igre su bile: Leo 8,7 (ugledao se na starog po ocjenama na decimalu

), Yella 8,2 i Tomca i ja po 8.
Sljedeći dan je došlo još hrpa ekipe, prijatelji iz zagreba Mlac i žena mu Irena, onda redom iz Petrinje Tona, Dara i Ines. Ujutro smo kartali omiljenu igru Mlaca i Irene - Remi i moram priznati da me nije baš nešto oduševila. Kartali smo mi još i Belu i Raub koje volim, ali ovo mi nekako nije sjelo. Tu je negdje i Luka išao kući jer su se Marina i dečki spremali ići na Mariju Bistricu. Pošto ja nisam čovjek od vjere, ja sam ostao uživati na kampu.
Kako je to bio fešta dan, navečer nakon mnogo alkohola ne znam koji mi je bog bio ali izvadim ja
Panic Station da naučim Yellu, Ines i Tomcu. Da napomenemo da su Tomca i Ines totalni neigrači i nisu navikli igrati društvene igre. Dodajmo još i velike količine alkohola tome i eto ti katastrofa igre

Dva sata igre gdje neki nisu do kraja igre skužili kako se igra, da ne kažem da je Yella zarazio Ines na nedozvoljen način predavši joj kartu Domaćina (Host) i cijele zbrke. Uglavnom, paraziti su pobijedili jer ljudi nisu imali dovoljno karnistera da se zapali leglo ovih alienskih govnadi. Nemam niti jedne slike jer sam i ja bio u dosta pripitom stanju.
Jedno jutro nakon te burne noći smo Tomca, Axi, Matta i ja opet sjeli u igraonu i zaigrali
Glen More. Sva trojica su prvi puta igrala i lako sam odnio pobjedu sa 64 boda, Matta 45, Axi 28 i Tomca 22. Kako su dečki na kraju rekli: “Ok, ne spremaj igru, sad znamo kako se igra pa idemo bacit još jednu!” I ajd, odigramo mi još jednu i ovaj puta Axi odnese pobjedu sa 56 bodova, Matta 46, dok smo Tomca i ja imali po 36, ali ja bio 3. kod gledanja na izjednačenje.
Skoro svaki dan smo se prehranjivali i od prirode. Baš sam se fino nahvatao Bjelica ove godine pa smo malo malo jeli pržene ribice, a jedan dan smo imali i Somiće.
Koja je to sad večer bila više ne znam ali okupila se opet ekipa oko stola u igraoni. Matti za volju, pošto on slovi za majstora ove igre, zaigrali smo
Puerto Rico. Igrali su Matta, Tomca, Misha i ja. Bome, Matta mi je ukazao na neke stvari koje krivo igramo već 3 godine otkad znam za tu igru

Bože moj. Uglavnom, zaigrali smo i bila je to jedna od mojih boljih partija.
Uspio sam pobijediti Mattu šampiona sa 51 bod, on 40, Misha 32 i Tomca 28. Tomca je bio njubara, ali brate mili ja sam presretan radi njega jer je ove godine uopće pristao zaigrati nešto. Ono što me nije iznenadilo kad je rekao da mu se zapravo svidjelo igrati. Nakon toga smo Matta i ja morali baciti još jednu partiju nečega i to je bio Ragnarök: Aesir and Jötunn. Ovo je igra u 2 igrača gdje jedan vodi Sjeverne Bogove, a drugi Snježne divove. Bori se u 9 kraljevstva, od toga po dva od svakog klana. Zapravo borba se svodi na odabir svog vojskovođe, nakon toga što boljih karata za taj napad i onda ili se bacaju kocke ili dobiva vrijednost snage na kartama. Na samom kraju borbe se dodaju još bonus snage i bez obzira što ima jako puno sreće u igri, bude zanimljiva partija jer netko mora pobijediti 5 puta pa ima dosta fore da se odhrva jačem protivniku. Što je zanimljivo, nekad je bolje izgubiti partiju kad se vidi da protivnik ima jačeg vojskovođu i sačuvati karte nego uludo potrošiti karte koje potencijalno mogu donest pobjedu u sljedećem okršaju. Da ne idem u detalje, borba se vodila do 9. kraljevstva gdje sam ja ipak uspio pobijediti tako da je rezultat bio 5:4 za mene.
E sad, jel to bilo tu večer ili večer prije ili tad. Već sam bio mrtav umoran i taman sam se došao oprostiti od ekipe uz vatru na plaži kad odjednom kao u filmu dolaze tri auta s druge strane Kupe, duga svjetla se probijaju kroz grmlje, prašina, magla! Kao u filmovima kad FBI ili neka slična postrojba napada. Kad su sjeli u čamac (a nama onako pod gasom izgledalo kao da ih ide 10 u 3 čamca) već smo si pomislili, sad smo gotovi!

Na kraju se ispostavilo da su to susjedi s kampa ispod nas i oni došli na rakiju i pjesmu

Ohaj haj, ajd udri po rakiji i pivi i pjesmi. Pjevali smo tako do kojih 5 sati, ja ne znam, ali sam došao sebi negdje oko 6, pol 7, sam na plaži, nigdje nikoga

Ništa kupi se u šator i odspavaj koliko se može.
Ojoooj, kakva je to gužva taj dan bila. Susjedi s kampa od noćas su danas organizirali pečenje praseta tu na kampu. Ekipa je bila već rano ujutro na terenu a gazda koji se noćas s nama sašio kasnio pošteno

Čudi me kako su uopće uspjeli otići kući.
S čamcem su prevozili cijeli dan ljude s one strane na našu. Mislim da ih je bilo preko 50. Kako nam je gazda obećao hrpu mesa za ručak i rekao da ne radimo svoj ručak bome smo se malo zapitali hoće li išta ostati za nas nakon što ovi svi najedu
Kako nismo morali brinuti o ručku Tomca, Matta, Misha i ja zaigrali
The Big Time!
Matta i Misha još nisu igrali pa im se igra jako dopala. Tomca je sad već bio veteran pa je već puno bolje mogao igrati. Rezultat je na kraju bio Misha 50, Matta 46, Tomca 45 i ja jadnih 38 bodova. Ocjene su bile Matta i Misha 10, Tomca 9 i ja 8,5. Bila je baš zanimljiva partija s puno prevrata u slavi izvođača.
Tu je naletio i Dam Dam s motorkom da nam opet malo “naruša” drva.
Tako da smo opet bili spremni za sljedećih tjedan dana za našu vatricu na plaži.
Popodne dosta kasno smo se već malo pobojali za svoje trbuhe jer smo već bili dobrano gladni, a od susjeda ni traga ni glasa, dolazi susjed, opet pjan ko avion, skoro prospe ogromnu hrpetinu mesa na pladnju. U alaj smo se obradovali, gladni ko vukovi. Nakon dobre prehrane navečer smo mogli opet bacit koju partiju igre. Ovaj puta smo zaigrali
Istanbul. Kako se ispostavilo da Matta i, naravno, Tomca nisu igrali ovu igru, opet smo bacili dvije partije za redom. U prvoj sam pobijedio ja s 5 rubina, Dam Dam 4, Matta 3 i Tomca s 1. Ocjene igre su bile Dam Dam 10, ja 9,5, Matta 7 i Tomca 6.
U drugoj partiji je situacija bila sljedeća (Tomca nije imao snage za revanš): Opet ja prvi s 5 rubina i 8 Lira, dok je Dam Dam isto imao 5 rubina ali samo 4 Lire, dok je Matta opet imao 3 rubina. Ocjene su bile sljedeće: Dam 10, ja 9,5, a Matta 8.
Tu sam ja uzeo jedan dan pauze od kampa da obavim poslove u mojoj firmici pa sam se opet vratio drugi dan. Sad su opet samnom došli Marina i dečki pa smo tu večer zaigrali
Toakido. Igrali smo Marina, Luka, Frane i ja. Ostali su bili, ako se dobro sjećam, pjani ko majke pa im nije bilo do igre. Uglavnom, bilo kako bilo, ja sam pobijedio s 85 bodova, Marina druga sa 68, Luka 44 i Frane 38 jer što bi on radio ono što daje najviše bodova, on ide tamo gdje se njemu hoće, to je provod na takvom proputovanju Japanom

Ocjene: Marina, Luka i Frane 10 i ja 8,5.
Drugo jutro je Luka htio revanš u
Tokaidu pa se u igru uključila i Tea. Pa je rezultat bio sljedeći: Luka 79, Marina 63, Tea 62, ja 55 i Frane 41 bod.
Preostao nam je još jedan lijepi dan (samo mi to nismo znali) u kojem smo uživali u kupanju u Kupi. Još smo dva dana nakon onog što nam je susjed donio pečenicu jeli ostatke a navečer nam se redovito pridruživala i jedna lisica koje se nismo mogli riješiti.
I tako je došla noć potopa, nakon Dan Oluje uslijedila je prava oluja!
Krenuo je jak vjetar taman kad smo se spremali odigrati Thurn und Taxis. Brzo smo pospremili sve što nije bilo pod krovom i potrpali se svako u svoj šator. Tada smo već imali 7 šatora! Cijelo malo selo

Kako moj šator nije napravljen za ovakve uvjete (moglo bi se reći da je namjenjen za postavljanje valjda u nekoj prostoriji kako ne bi prokisnuo) nažalost pri jačem pljusku koji je nastupio krenulo je promočivanje. Kako su prognostičali u cijela ova dva tjedna non stop najavljivali kišu i nevrijeme nisam vjerovao da će baš sad pogoditi. Nažalost jesu! Moja Marina se jako boji nevrijemena, pa smo morali ostati budni, dečke smo uspjeli postaviti na dijelove koji još nisu promočili, a nas dvoje smo se smjestili u sredini šatora koji nije za spavanje gdje nije promočilo. Prvo smo malo razgovarali a onda kad smo vidjeli da se vrijeme neće smiriti rekoh ajdmo odigrati jedan
Catan Dice da malo skrenemo s uma ovo crnilo. Već je prošlo 2 sata i već smo bili skroz umorni kad je jedna od soba procurila pa smo Franu morali evakuirati u svoj dio šatora. S Lukine strane je još sve izgledalo dobro. Šta sad, nevrijeme ne posustaje, idemo složiti ležaj od ležaljki za plažu i ručnika pa ćemo ubit bar malo oko. Tako smo smotani spavali i budili se s vremena na vrijeme i provjeravali kako je kod Luke. Mislim da je kiša stala tek oko 5 ujutro. Bili smo ko prebite mace.
Tona u drugom šatoru koji je također promočio je također bio sav mokar i smrznuo se ko p… jer nije imao nikakvu rezervnu robu. Matta i family nisu imali problema jer je njihov šator rađen od pravog materijala koji ne propušta vodu.
Ujutro na doručku smo išli viječati hoćemo li ostajati na kampu ili se moramo povući. Naš šator se brzo suši ali voda koja se nakupila u sobama je preobilna. Pune 2 i pol kante od one kante Jupola sam uscijedio iz Soba. To je bilo katastrofa. Mi smo imali one velike madrace na napuhavanje pa nam ta voda nije puno značila, ali je sve bilo vlažno. Kako je moja Marina dosta osjetljiva na takve stvari krenulo je šmrcanje i odlučili smo da se povlačimo s kampa!
To je najžalosniji dan jer treba sve što smo u ova dva tjedna dovlačili sad pokupiti i vratiti kući. Mirek i Marijana su nam došli pomoći. Cijeli dan smo spremali i vozili preko Kupe u aute i onda smo navečer dečki (Frane i Luka) i krenuli nizvodno čamcem s ostatkom glomaznih stvari koje nisu mogle stati u aute. Bila je to predivna večer i dečkima je to bio poseban doživljaj. Evo i jedna slika za kraj sa pogledom prema kamu, zalasku sunca i još jednom lijepo provedenom vremenu na našoj Kupi!
