Prije ovog turnira odigrao sam mislim 5 partija, dvije nismo niti dovršili, a i to je razvučeno kroz valjda 7 godina. Odigrao sam jos jedno toliko protiv kompjutora, ali to stvarno nije niti pravi dozivljaj, a kamoli izazov. Kroz to sam naucio neke osnovne stvari, kao npr. nemoj kao Rus ići u Japan i slično i imao sam solidan osjecaj toka igre i mogučcnosti decka karata.
Vjerojatno baš zbog tog neiskustva prve tri partije protiv Slavice i prva partija protiv Made mi nisu ostale posebno u sječanju. Odnosno nisam zapamtio neke posebne prelomne trenutke ili događaje iz njih. Moguće da sam upravo u te četiri partije imao puno više sreće, samo je nisam zamjetio, odnosno nisam prepoznao trenutke kada me sreća poslužila.
Malo sam bolje zapamtio drugu partiju protiv Made. Krenulo mi je dobro, uzeo sam West Germany i imao domination u Aziji. Ne sjecam se tocno kako, ali dobrim potezima Mado je uspio odigrati Azija i South-East Azija scoring tako da sam ja kao Rus dobio samo 1 bod iako se sjecam da sam ocekivao puno više. Mado je pametnim igranjem vrlo dobro izdržao početni pritisak i od polovice igre na dalje je polako ali sigurno smanjivao razliku i prešao u vodstvo. Moguće da bi na kraju uspio i izvuči pobjedu, ali wargames u 8. krugu je završio. Ono što sam u drugoj polovini ove partije počeo zamječivati je da me nikako nije išla kocka, imao sam više pokušaja za realigment sa mojom prednošću koji su redovito završavali neuspješno.
U trećoj partiji se moja sreća na kocki nastavila kako je i završila u prethodnoj. Prvi coup u Iran uspješan 5 na kocki, Mado sa US odmah coup sa 6 na kocki, moj drugi coup na Iran neuspješan. Kasnije u krugu je i mid east scoring, a US uzima i pakistan. Turn 2 imam plan, coup na Iran, pa Indo-pakistan war za uzeti i pakistan. Coup ponovno neuspjesan, war nisam ni probao, a u tom krugu je odigran i Asia scoring. Nakon dva kruga nema nikakvog pritiska na bodove od strane Rusa i tu sam vec lagano shvatio da je gotovo. U trecem krugu sam uspio coup u Iranu i indo-pakistan war uzima pakistan, ali jednostavno sve je bilo krug prekasno. Nisam nista posebno zapamtio do kraja partije, ali nisam nikada imao pravu sansu i konstatno sam imao osjecaj da mi nejde na kocki.
Nema veze, krenuo sam optimisticno u nove partije protiv Miljenka, čvrsto vjerujući ca će se sreća okrenuti. U trećem krugu, nakon neuspješnog brush war eventa s moje strane, iako ja nisam ništa rekao, Miljenko je prokomentirao da me baš nejde kocka

. I dalje sam bio relativno optimističan i sreća se barem donekle vratila, negdje u 8 krugu kada Miljenko dva puta nije uspio proći quagmire event i bio je primoran odbaciti neke dobre karte. U trečem krugu sam dobio europe i asia scoring. U europi sam bio na +5 bodova, a u aziji na -6. Karte u ruci su mi bile relativno loše i zaključio sam da bi bilo dobro riješiti jedan scoring u headline fazi. Logicno je odigrati europe, jer je gotovo nemoguće dobiti više bodova, a u Aziji imam šanse nešto još izvući prije bodovanja. Još nije bila odigrana defectors karta i razmišljao sam da li će ju možda odigrati. Odlučio sam se riskirati i odigrati Europe, Miljenko je odigrao defectors, a kasnije sam svejedno izgubio 6 bodova na Aziji. Da sam odigrao obrnuto to bi bilo 11 bodova razlike i vjerojatno bi igra drugačije završila, jedna od mnogih mojih grešaka u svim partijama.
Druga igra protiv Miljenka je započela sa moja vjerojatno najgora dva, tri kruga koja ću ikada odigrati. Nisu to bile ogromne pogreške, ali praktički svaki moj potez je bio lagano krivi, što je kulminiralo jednom od najvećih gluposti, ali neću o tome ovdje da se ne sramotim

. Ne znam koliko je Miljenko to mogao primjetiti s obzirom da nije znao moje karte u naprijed ali ja sam primjetio i već sam znao da su mi šanse minimalne. Nakon 3 kruga sam se bolje koncetrirao, ali steta je već bila napravljena, pogotovo sa mojom srećom, 1 od 5 ili 6 pokušaja na space race je bio uspješan, realigmenti u kojima sam imao prednost su uredno propadali itd, a završilo je u skladu, Miljenkovim uspješnim bacanjem kocke za indo-pakistani war.
Ne želim umanjiti Miljenkov ili Madin uspjeh i njihovu dobru igru, mislim da su njihove pobjede potpuno zaslužene i da su odigrali bolje. Još uvijek vjerujem da se sreća otprilike raspodjeli, ali jednostavno nisu sve situacije jednako bitne. Tijekom partije bude barem dva tri puta kada bacas kockicu samo da bi dobio military points, coup na neku relativno nebitnu zemlju ili slicno, a nekada je od presudne važnosti, vjerojatnosti su na tvojoj strani, a kockica te iznevjeri. Moram priznati da je zbog toga moje mišljenje o igri ipak malo palo. Možda sreća ne odlućuje pobjednika, ali ipak može ostaviti loš osječaj.