Udruga Igranje

Ovakvi događaji i ovi ljudi samo vam čine dobro jer ste previše ogrezli u materijalnom.

Šalim se, ni meni ne bi bilo svejedno da mi usere igru, a fascinira me kultura lika koji će umastiti igru i brisati je o stolnjak/deku.

Mislav može svoj događaj shvatiti kao stres test svoje veze, jer lako kada smo na hi-hi, ho-ho, cmok, e da te vidimo u ovome. A Slavici svakako ne bih nikad kupovao piće, bila bi mi skupa s tim rasipanjem.

Za Lili mogu reći samo: go, lili! Jer svaki vlasnik mačke (ili sluga, ovisno o perspektivi) zna da ne smije ostaviti takve stvari na izvolite. Iz istog razloga smo i prestali igrati na podu jer koja god mačka bila u pitanje, središte igre bi shvatila kao idealan prostor za izrezivanje, a figurice i kockice kao lovinu.

Minnscova priča je horor kako su se izlagati otrovima, na žalost imao sam sličnih iskustava

No evo, čini mi se da ( srecom) nema prave horror priče u kojoj je akter oop igra koja se danas plaća suhim zlatom

Ja sam jednom donesao smoki na boardgameanje i morao sam ga jesti žlicom. Beat that.

realuka je napisao/la: 29 stu 2021, 23:33 Jednom je jedna frendica uhvaćena da piga/označava kartice od Exploding Kittensa.....to je neka druga vrsta kripte i paralelnog svemira.

Želiš reći: bivša frendica?

ja najviše mrzim kad netko brani pivo uz gejm, izgubi se čar igranja..
a sad ako se baš desi da netko nešto prolije, iako jako je mala šansa za to,
pa veća je šansa da ćeš riknut od nekog tamo cjepiva..

Imam i ja dvije priče.

https://boardgamegeek.com/boardgame/104006/village

Kad smo bili na posjeti kod ženine sestričine u Sl. Brodu smo nakon cjelodnevnog pića išli navečer, već dosta pod gasom, igrati Village. Kako sam bio taman tolko pijan da nisam opće znao kako se igra igra (koju sam do tad igrao preko 10 puta ) uspio sam trknuti čašu s gemištom po ploči. Žene su brzo reagirale i obrisale. I nije bilo nikakvih posljedica. Baš smo neki dan odigrali, uopće se ništa ne primjeti.

https://boardgamegeek.com/boardgame/435 ... ithout-end

Kod našeg Dam Dam-a smo igrali Mattinu igru i isto taman negdje na početku igranja Dam uspije trknut punu kriglu bambusa po ploči i kartama. E sad, morao bih pitati Mattu ima li kakvih posljedica, ali mislim da smo sve dobro brzo osušili i odigrali igru do kraja.

Bilo je još par puta prolivene rakije u startu, tako je to kad se predugo čitaju pravila pa rakija čeka na svoj red

kockica je napisao/la: 30 stu 2021, 11:00 Mislav može svoj događaj shvatiti kao stres test svoje veze, jer lako kada smo na hi-hi, ho-ho, cmok, e da te vidimo u ovome. A Slavici svakako ne bih nikad kupovao piće, bila bi mi skupa s tim rasipanjem.

Godinama poslije Slavica mi je priznala kako je u tom trenutku mislila da je tu kraj ičemu. Ali onda je zaključila da ako bi meni to presudilo, onda sam seronja s kojim ionako ne valja biti. Jer jedna je Slavica, a igara uvijek ima za kupiti. Što ti je ženski način razmišljanja .

kockica je napisao/la: 30 stu 2021, 11:00Za Lili mogu reći samo: go, lili! Jer svaki vlasnik mačke (ili sluga, ovisno o perspektivi) zna da ne smije ostaviti takve stvari na izvolite. Iz istog razloga smo i prestali igrati na podu jer koja god mačka bila u pitanje, središte igre bi shvatila kao idealan prostor za izrezivanje, a figurice i kockice kao lovinu.

Ta mačka je bila totalno opičena. Dobivao sam hercove kada bi izašla kroz prozor na vanjsku jedinicu od klime, a bili smo tada na 7 katu.
Jedno kratko vrijeme dok je Slavica radila na zamjeni u OŠ u Začretju, pa je povela i Lilli. Problem je bio što nismo primijetili prilikom unosa stvari u kuću da se Lilli zaletila odmah u šumu u istraživanje. Koliko god smo ju tražili i dozivali, više ju nismo našli. Slavica je čak obznanila i svu lokalnu djecu i polijepila plakate. I onda taman kad ju je čovjek već oplakao i pomirio se da je zauvijek izgubljena, u školi u pauzi od nastave Slavica je pošla do obližnje ljekarne kolegici po tablete za glavobolju. Prolazila je Wolfovom ulicom kojom dotad nikad nije išla, kad odjednom u daljini primijeti mačku koja opako nalikuje na Lilli. A kad ono to je uistinu bila Lilli. Slavica ju zazvala, a ova veselo doskakutala do nje i prela ko mali traktor. Ostatak dana je provela s njom na nastavi, a onda ju je stavila u torbicu i tako se odvezla biciklom do kuće. Imala je tri krpelja na sebi, ali inače je bila u poprilično dobrom stanju. Protekla su tri tjedna otkad se izgubila i pronađena je pukom slučajnošću nekih 3km od naše kuće pukom slučajnošću. Da Slavičina kolegica nije imala glavobolju, da se Slavica nije ponudila pod pauzom da joj ode po tablete, da nije odabrala baš taj put i da nije išla u točno to vrijeme kad je Lilli prelazila preko ceste iz jednog polja u drugo, tko zna bismo li ju ikad više vidjeli.

Mislav i Slavica nakon sudbonosnog prolijevanja:

https://boardgamegeek.com/boardgame/247 ... ter-cities

Ranije ove godine išli smo na kraći road trip po Gorskom Kotaru, sa spavanjem u Ogulinu. Došli (pre)kasno u smještaj, pa smo navrat nanos istovarili stvari, a vrećica sa igrama odložena je na kuhinjski stol.
Krenuli u intenzivne pregovore sa Dječacima: oni bi istraživali novi prostor, a mi da idu večerati i spavati. Kada su se konačno ukazali u kuhinji - vrećicu je trebalo maknuti od ruku/kechapa/zubiju/kaosa pa sam vrećicu podignuo na stari frižider sa strane. Kad je stari frižider upalio motor, tako se sve zatreslo, i moj voljeni Underwater cities izletio je iz vrećice i sletio na pod sa visine 1.7m.
Pukla kutija, natukao se poklopac, srećom svi dijelovi ostali unutra.
Najgore od svega je da nisam imao nikoga za okriviti, jer sam si sam podignuo igre na frižider.

https://boardgamegeek.com/boardgame/163412/patchwork

Šolta, ljetovanje prije 2(?) godine, i u to vrijeme samo jedan Dječak koji je otišao na popodnevni spavanac.
Stavili sve kuhati, pa idemo na brzinu odigrati jedan Patchwork.
Jedna partija pretvorila se u dvije, a sredinom treće mališa se probudio.
Pospan, sjedi mi u krilu i kao gleda što to igramo, dok mi dovršavamo partiju.

Odjednom skužim da je malac u pretih i premiran: icognito je dohvatio jedan tile, koji je utprao u usta i u tišini ga siše. Tile je bio vidljivo načet.
Kasnije, kada smo se Patcworka zasitili, prodavao sam sam ga uz opasku da se dobije extra DNA for free.

Da podijelim i svoju priču iz kripte…

Kad se nalazi relativno veće društvo, ljudima se najčešće ne da učiti pravila i tako se uvijek odaberu ove lako savladavajuće igre poput Dixita, Pictionarya, Tabooa ili Cards Against Humanitya.

Tako jednom cura i ja pozvani u drugi grad na rođendan i zamoljen sam bio da ponesem Dixit (sa svim ekspanzijama, jasno) kao i Cards Against Humanity (također sa 9 ekspanzija). Ne bilo mi teško, rado prihvatim to da će se nešto i zaigrati, makar i nešto tako jednostavno.

Uglavnom, rođendan prođe, igre su se igrale, mi se vratimo u Zagreb u vrlo kasno (rano) nedjeljno jutro, umorni i strgani od puta te odlučim da mi se ne da sada bakčati sa stvarima iz prtljažnika već uzmemo samo nužno (znam, znam, igre su nužne!) a torbu sa igrama ostavim u autu, to ću drugi put, ništa im neće biti.

Prođe nekih desetak dana, zaboravim ja skroz na to da igre nisu doma nego u autu…

Jedan dan, krenem obavit nešto, sjednem u auto kad nedugo nakon pokretanja vozila primjetim neki čudan dim koji ulazi u kabinu iz onog ispuha za hlađenje/grijanje kabine. Stanem sa strane provjeriti o čemu se radi, primjetim sad već lagani plamen negdje ispod brisača.
Tu me krenula panika lovit, uzmem vatrogasni aparat ne bih li uspio nekako ugasiti, no nakon zasipavanja kompletnog praha iz aparata, auto gori sve jače i jače. U panici zovem vatrogasce, usput i molim ljude koji su se počeli okupljati da se odmaknu (kad već snimaju) da netko ne nastrada.

Lagano sam već u šoku… vatrogasci se pojavljuju rekordno brzo (cca 2-3 minute, koje su meni djelovale kao vječnost), uspješno i brzo ugase auto no on je već cijeli izgorio (kao i njegov sadržaj).

Prolazi neko vrijeme od tog događaja… već sam se pomirio sa gubitkom auta…

Primam tel poziv “Heej, ja saaam, bi ii ti i gospodicna navratili na neki game night? Daj ponesi Dixit molim te, ti imas sve ekspanzije a ja samo osnovnu i prve dvije.”. Odgovaram ja nadobudno - nema problema, računaj na to!

Dolazi nam dan game nighta… prilazim polici sa igrama, tražim Dixit (uvjeren da je na polici jer sam (inače) čovjek koji pazi na stvari i vraća ih na njihovo mjesto. Nema mi Dixita…

Pa gdje može biti kad ga nisam posuđivao? Gdje sam ga zadnje vidio? Aha, da… bilo je to igranje kod te i te frendice…

Onda mi je samo mrak pao na oči…

Tako ja na dva prolijevanja koja sam doživio u igranju ne gledam (više) sa tolikom mukom

p.s. Za one koji žele znati više - bio je kvar na elektroinstalaciji kod grijača kabine.