Evo u interesu oživljavanja teme pridodat ću mali update oko 7 Wonders Duela kojeg sam inicijalno nahvalio u "Što ste nedavno kupili". Bit će to malo više struja svijesti iz koje je vidljivo koji se misaoni procesi odvijaju u igrača pri prelasku iz početničkog u medium stanje uma.
Nakon 15-ak partija igra se i dalje drži, ne dolazi do "izigravanja". Zanimljivo je da smo u posljednjih nekoliko partija počeli mnogo češće završavati igru science ili military pobjedom. A počeli smo je i mnogo bolje osjećati - primjerice, kada igrač u prvoj eri iz pohlepe za resursima ili izravnim bodovima s plavih zgrada ili izgradnjom čuda dozvoli protivniku uzimanje četiri različita science simbola, a k tome je svjestan da protivnik može doći i do joker simbola prava (ne jer je taj token odabran za igru / science display, već zato što može sagraditi čudo koje mu omogućava, doduše random ali s velikom mogućnošću uspjeha, izbor iz tokena koji u igru nisu ušli) može se polako pozdraviti s partijom, bez obzira koliko je bodova pritom skupio. Naime, manevarski prostor u središnjoj konstrukciji s koje se karte uzimaju postoji, ali je vrlo sužen, pe je potrebno više no puno sreće da se na potezu za protivnika ne pripremi (otvori) potrebna science ili military karta. Kod naprednijih igrača može tako već u prethodnom redu konstrukcije postati jasno da je partija završena, iako se do karata u pitanju još nije stiglo - riječ je o jednom pozitivnom "šahovskom" osjećaju "pogleda unaprijed". Fantastično je postojanje čuda koje omogućuju dva uzastopna poteza jer ona pridonose strateškoj širini i služe upravo za izbjegavanje ovakvih situacija (nešto manje za komboe uzimanja karata s mnogo bodova, ali mogući su i podivljali komboi s 3-4 uzastopna poteza, pogotovo slasni ako neka od čuda koja se pritom razviju daju i potrebne resurse za daljnju gradnju - ne trebam ni napominjati da takve izvodi Kristina, nikako ja) ali njihovo "čuvanje za kraj" također je moguće "izbiti" ako protivnik požuri pa sagradi sva 4 svoja čuda i tako onemogući izgradnju tog posljednjeg kojeg smo čuvali za obranu od science/military poraza. Dakle igra je jako lijepo "interlocked" i u tom smislu vrlo elegantna.
Science victory uglavnom je vrlo težak bez prisustva joker tokena (pravo), a military victory postaje vrlo realan uz prisustvo tokena koji na svaku military kartu dodaje jedan štit. Manevriranje koje se odvija na središnjoj konstrukciji prilikom uzimanja karata, tj. moguća prisila već dobro razvijenog igrača (na putu pobjede) na velike ustupke kako bi izbjegao mine, izvrsno je napravljeno. Kristina je tako pobjedila u partiji u kojoj praktički nije imala niti jednu kartu baznih resursa, ali me stjerala u škripac fantastično koristeći science tokene (onaj za jeftinu izgradnju čuda koja su joj pak davala potrebne resurse po izgradnji) i žute zgrade za gomilanje novca kojim je resurse plaćala. Sposobnosti čuda poput uništavanja smeđih i sivih karata također visoko doprinose interakciji (također prisutnoj u manevriranju na središnjoj konstrukciji).
Naši su bodovi uglavnom u rasponu od visokih 50 do niskih 70 i gotovo svaka partija do sada koja je došla do kraja bila je bodovno "uska" - najveća zabilježena razlika je 13.
Čini mi se da su izvanredno posložene vrijednosti karata i čuda u igri - najskuplje/najbolje karte (palača 7, vrlo efikasna gilda) ili čuda (Piramide koje daju samo bodove 9, pa je sfinga sa 6 i ponovnim potezom možda i bolji izbor) daju dakle 1/7 ili 1/9 bodova koje igrač skupi do kraja (računam na 63 kao srednju vrijednost završnih bodova - tako je obično u našim partijama), s time da prosječno ispred sebe stavi 20ak kartica, a ostale odigra za čuda ili novce. Razvoj dakle mora biti balansiran, ali ne na onaj "radim sve" način gorih eura, već direktno ovisno o tome koliko vas protivnik u pojedinom segmentu stišće. Naravno da je najsigurniji euro osjećaj u prvom i donekle drugom razdoblju uspostaviti osnovnu ekonomiju baznih resursa i dobro se potkožiti za navjrednije karte u trećem ageu (s time da ulančavanje zgrada također poručuje kako se za najvrednije karte treba spremati i ranije na druge načine), ali ukoliko se previše polaže na to propušta se niz drugih prilika + ostavlja se protivniku otvoren prolaz do science ili military pobjede. Naravno, ako protivnik ne jaše po znanosti, možete je i vi komotno zapostaviti.
Rekao bih da se science victory priprema u prvom razdoblju, military ozbiljnije tek od drugog, sa završnim udarcem u trećem, a pobjeda na bodove (uravnoteženi razvoj) najsličnija je starom 7 Wondersu i postiže se ponajviše plavim zgradama i gildama (koje su možda i najbedastije/najdosadnije karte Duela - kao što sam već naveo, činjenica da daju bodove za broj karata u najrazvijenijem gradu čini od njih postojano, a ne relativno odlične karte koje će svatko htjeti uzeti, bez obzira na tip vlastitog grada. Napominjem kako je ovo Kristinina opaska s kojom se moram složiti).
Mome senzibilitetu možda bi odgovaralo da igra traje zericu duže - recimo ne 20-30, nego 45 minuta, tj. da omjer setupa i igranja bude nešto više na strani igranja - pojedini age traje relativno kratko, a onda slijedi slaganje nove konstrukcije. Da se razumijemo, nije riječ o uistinu dugim setupima, više o tome omjeru... No nije riječ o ozbiljnoj zamjerki jer se 3 partije daju odraditi u sat i nešto malo minuta.
Čini mi se i kako će se za ovu igru dosta teško pojaviti ekspanzija... ali nije nemoguće. Čini mi se, naime, da je baš "našpičena", "tjunirana do ruba".... no vjerojatno se varam.
Interaktivnost, povezanost svih segmenata u vrlo "relativnu" skalu (koja se navlači čas na ovu, čas na onu stranu) i 3 realna puta do pobjede najveće su vrijednosti ove igre.
Dakle i naon 15ak partija ostajem uglavnom pri početnim dojmovima - procjena je bila ishitrena, ali utemeljena
