Evo i mene odma iza
https://boardgamegeek.com/boardgame/342942/ark-nova
odigrao ju 2 puta u 2 igrača, i puno je tu toga za probaviti, jer iako pravila nisu teška ima hrpa detalja na koje treba paziti.
Action Selection je odličan, nemam niti jednu takvu igru u kolekciji (Boonlake ima jako slično, ali svi koriste isti action seletcion pool, ovdje soliraš), al moram reći da mi se ovaj način jako sviđa. U kombinaciji sa hrpom različitih kartica (200+) i sa mozganjem oko tile placementa u svom zoološkom dobije se odlična kombinacija nekakvog engine buildinga i osjećaja da je svaka akcija ful bitna od samog početka i nikad ne želiš da ti vrijednost akcije propada.
Ako dodaš da pred kraj dolazi do tijesne utrke kad će ti se trackovi (appealing i conservation points) susresti, kao u Rajas of the Ganges, a sve jače akcije i mogućnosti dobivanja hrpetine bodova pred kraj su česte, stvarno ne znaš kad protivnik završava igru i napetost raste iz poteza u potez čim su trackovi iole blizu.
Interakcije nema nešto previše osim na draftu 6 vidljivih kartica i nekim take-that moćima koje nisu baš jako take-that. Eventualna interakcija se događa na 'worker placement' ploči ali niti tamo to nije baš sad nešto jako interaktivno jer se većina toga refresha svaki income (osim mjesta gdje se skoraju bodovi).
Krajevi rundi, a s time i income su triggerirani preko nekih akcija i to se ne događa konstantno nego kad ova šalica kave napravi određen broj koraka.
Uglavnom bez obzira što je dosta solo igra, pred kraj igre imam osjećaj da je tako napeto samo kod Terraforming Marsa(iako me po ničemu drugom ne podsjeća na tu igru), i od nedavno Boonlakea.
Evo i nakon što sam probao sve što me zanimalo sa Essena 2021, osim tog novog navodno fenomenalnog Azula.
Meni su Boonlake i Ark Nova daleko najbolje igre
,
Ark Nova je super zanimljivu temu iskombinirala sa vrhunskim mehanikama i to vrhunski, a Pfiester je u Boonlakeu na odličan action selection gdje
svi uvijek igraju dodao interakciju na main boardu uz apsolutno inovativni resource management i uz to sve postoji i njegov klasični utjecaj na tempo igre kad će doći do skoranja i kraja igre.
Bitoku
je onako kao Arnak na steroidima, ima hrpetinu opcija i uključenih mehanika i akcija i puteva kojima možeš prema pobjedi a kompliciraniji je za koplje (Arnak mi je ipak bolji)
Messina 1347
vrhunska igra, najtematskiji eurogame kojeg imam, iako naravno nema sve smisla, Suchy je vrhunski ukomponirao svoj stil u ovu igru, gdje pred kraj igre imaš doslovno po 15ak opcija što napraviti na potezu i kako.
Tabannusi
je jako dobar(ipak je Tascini), ali mislim da blista u 3 i 4 igrača što rjeđe igram (u 2 igrača ne dolazi do interakcije zbog koje je napravljena igra)
Witchstone
je ono što sam i očekivao od igre, kratki i zanimljiv obiteljski action selection s kojim mozgaš od samog početka kako što bolje odraditi kraj igre.
Golem
je preintuitivan i većinu igre na tračnicama, iako me nakon prvog gamea oduševio najviše od svih igara, mislim da ispada iz kolekcije uskoro.
Gutenberg
definitivno nije za 2 igrača, tako jednostavno usmjerenu igru nisam igrao još od kad sam zadnji put igrao jamb, ali mislim da u 4 igrača dobije na kvaliteti jer je puno zanimljivije biddanje na akcije pa je otišla iz kolekcije, jer je isključivoza 4 igrača po meni. Zanimljivost kod Gutenberga je da je to worker placement bez workera i da se hvale da je igra bez plastike
.
Ares Expedition
je dno, usrani cashgrab od sramotnog Stonghold Gamesa, sami action selection me proganja još uvijek gdje moraš spustiti kartice da odigraš action selection kartice pa onda opet igraš svoje kartice i tako jedno 20ak-30ak puta po partiji(sve se dalo riješiti da su action selection kartice cardboard tokeni)
Ekspanzije za Arnak i Tekhenu su također pun pogodak
