10.07. smo krenuli s laganom uvertirom priprema za ovogodišnji pravi godišnji. Kako ne bismo bankrotirali, za odredište našeg odmora smo ponovno odabrali našu vikendicu u Švaljkovcu, malom mjestašcu u Zagorju nadomak Svetog Križa Začretja. S obzirom na Elenu računao sam kako ćemo ove godine, više nego ijedne prethodne, provesti ponajviše vremena oko kuće. Stoga sam naumio naš odmor ponajviše orijentirati u tom pogledu, nabavivši tako Avenli bazen veličine 240x63 cm, te dvoje ležaljki. Uza to nabavio sam i mnoštvo vrtnih ukrasnih statua, većinom sa solarnim osvjetljenjem, a kojima sam naumio ukrasiti dugački hodnik kuće, na nadao sam se veliku Eleninu radost.
Još 10.07. smo glavninu stvari prenijeli u Zagorje. Namjeravali smo pritom objedovati u restoranu Dunav u Začretju, međutim isti se nažalost zatvorio i traži novog vlasnika. Tako da smo na kraju završili u restoranu Zaboky u Zaboku. Iako sam u mlađim danima često znao odlaziti u spomenuti restoran s bakom i djedom, iz nekog razloga unatrag šest godina otkad sam sa Slavicom počeo provoditi godišnje odmore u Zagorju, iz nekog razloga nam nije bio na radaru. Što je prava šteta, jer je prostor prelijep, a hrana odlična. Naručili smo dvije zagorske juhe Zaboky u kruheku (4,70 € porcija), te dvije porcije kuhanih zagorskih štrukli s prezlima i vrhnjem (4,70 € porcija). Sva sreća da je porcija zagorskih štrukli bila nešto skromnija nego na što smo navikli, jer smo se već od bogate i zasitne juhe pošteno najeli. Svi roditelji s djecom i malim bebama će biti oduševljeni i s time što restoran ima sjedalice za najmlađe.
Restoran Zaboky
Do kraja tjedna sam još imao poslovnih obveza, no od 16.07. sam napokon bio slobodan čovjek. Upravo za prvi dan odmora odlučili smo posjetiti baku i djeda u Koritinju, Slavičinom rodnom selu nadomak Karlovca. Tu smo i proveli većinu dana u lijepom obiteljskom okruženju i malom Elenom kao glavnom zvijezdom posjete.
Idući cijeli dan nam je prošao u pospremanjima i pripremama za veliku seobu naroda. Dok smo sve sredili oko stana i potrpali u auto, bilo je već oko 20h. Ovoga puta je i kunica Bonga išla s nama, a s kojom se Elena poprilično zbližila u zadnje vrijeme, a i Bonga s njom, ponajviše zato što ju je hranila iz malene ručice.
Nakon svega kad smo napokon stigli nešto prije 21h, svi skupa smo bili spremni za spavanje.
Prvi dan nam je prošao sasvim neuzbudljivo u jutarnjem velikom šopingu u Lidlu u Krapini. Što za osnovne namirnice u narednim danima i tjednima, što na raznorazne druge potrepštine potrebne u kući, ostavili smo u trgovini oko 170 €.
Šoping u Lidlu u Krapini
Poslijepodne je krenulo naoblačenje i prolazno nevrijeme, koje se uz određene prekide nastavilo i na sljedeća tri dana. Tako da smo većinu vremena proveli u i oko kuće, te u kratkim šetnjama po okolici. Veliko otkriće nam je bilo maleno igralište na Donjoj Šemnici gdje su se nekad nalazile i istoimene toplice, a gdje smo naišli između ostalog i na ljuljačku za bebe. Tako je Elena otkrila svoju novu veliku ljubav prema ljuljanju, te ju je bilo iznimno teško odvojiti od nje jedanput kada bi ju zasjela.
U periodima popodnevnih spavanja, Slavica i ja smo čak pronalazili vremena za igranje digitalne verzije Through The Agesa na mobitelima s mojim kumom iz Irske. Njih dvoje su se čak uključili u neke od brojnih turnira koji se mogu pronaći u digitalnim bespućima. Jedan od zanimljivijih je zasigurno tzv. Liga Nacija, a gdje određeni parovi predstavljaju svoje države. Čak je i kum pokrenuo vlastiti turnir nazvan Wimbledon. Koliko god bilo zgodno igranje na poteze u odmacima i po nekoliko minuta i satova, toliko može biti i frustrirajuće kada vas dopadne protivnik koji uvijek odigrava na kraju dopuštenog vremenskog ograničenja. Upravo takav jedan igrač je na njezinu veliku frustraciju dopao Slavicu na Wimbledonu, i to protiv Talijana koji je redovito odigravao po jedan potez na izmaku 12 satnog vremenskog ograničenja. Još veći horor je bio što je turnir bio osmišljen na tri dobivene partije. Moram priznati kako sam uživao u svakom trenutku slušanja Slavičinih prepričavanja frustracija ovim igračem. Od naših partija najupečatljivija mi je ostala ona od 20. srpnja kada sam tijekom čitave partije uspio kolonizirati čak 8 kolonija. Kada sam još uveo James Cooka u igru kao vođu svoje civilizacije, u jednom trenutku mi je donosio nevjerojatnih 9 kulture/bodova (2 za prvu koloniju, te po jednu za svaku iduću). Nažalost to je bilo kratkog vijeka, jer je neki seronja odigrao ikonoklazam za političku akciju. Kada ova karta izađe svi igrači koji imaju za vođe one koji nisu iz trenutnog doba u kojem se igra, moraju ih eliminirati. Usprkos dobrom početku s gubitkom Cooka sam ostao i bez proizvodnje velike količine kulture, te su me i Marko i Slavica brzo sustigli i prestigli do kraja III doba.
Moja luda kolonizacija
19.07. smo imali dogovoren termin kod fizioterapeutkinje Sanje u Krapinskim Toplicama. Kako naša mala Elena mala pomalo lijena u kretnjama, bio je potreban određeni stručni stimulans da ju malo pokrene iz letargije. Pretražujući internet i preporuke, Slavica je naletjela na Fizio Sanju upravo u Hrvatskom zagorju. Početne bojazni kako će cijelo iskustvo proteći s obzirom na Eleninu sumnjičavost prema strancima vrlo brzo je bila razbijena Sanjinim stručnim i iznimno prijateljskim pristupom. Povjerenje je bilo brzo zadobiveno kroza tople zabavne glasove i nove zanimljive igračke, pa su i vježbice prolazile tim lakše. Sanja je specijalizirana između ostalog upravo i za rad s bebama. Za kraj jednosatnog druženja dobili smo domaću zadaću što i na koji način vježbati još i doma.
20.07. smo imali lijepu kasno popodnevnu šetnju po Krapini, jednu od prvih u nizu. Tom prilikom smo u parku Matice hrvatske naišli na oglasnoj ploči plakat s pozivom na "Večeri društvenih igara", u organizaciji gradske knjižnice Krapina. Vrijeme održavanja kroza srpanj i kolovoz je bilo svakog petka od 18:00 - 20:00 sati. Kako je prvi idući termin već bio sutradan, naravno da smo naumili da svakako posjetimo događaj, možda čak nešto i odigramo i prezentiramo lokalnoj djeci.
Bilo kuda, igre svuda.
Nakon poštene šetnje smo lijepo ogladnjeli, pa smo otišli u Tkalce iznad Krapine na večeru u naš najomiljeniji restoran - Prešu. Osim odlične hrane tu se zbog iznimno susretljivog i prijateljski nastrojenog osoblja osjećamo poput doma. Naručili smo dvije porcije juhe sa zagorskim štruklima, jedno od nama najomiljenijih jela, a kako se ubrzo pokazalo bogme i Eleninim.
Juha od štrukli
Za kraj dana valjalo se podružiti doma i s našom Bongom, a usput je i lijepo nahraniti njezinom najomiljenijom hranom. Elena je postala već prava majstorica u tome, a kako ne zna za mjeru postala je i Bonginom najvećom miljenicom.
Elena se već lijepo ispraksirala hraniti Bongu
Nismo se mogli načekati sutrašnjeg ponovnog odlaska u Krapinu i posjeta večeri društvenih igara u gradskoj knjižnici Krapina. Nažalost zbog očito previsokih očekivanja, ostali smo blago razočarani s viđenim. Knjižničarke su nas lijepo primile i uputile na kat u zadanu prostoriju. No tamo nas je dočekalo svega pet djevojčica prepuštenih sami sebi kako se igraju vlastite improvizirane igre gdje imitiraju razne pjevače i popularne emisije koje se prikazuju na domaćim televizijskim kanalima. Kojekakve lagane igre u stilu "Čovječe ne ljuti se" nalazile su se pospremljene u kutijama. Možda smo došli malo prekasno, ali očito se tu nisu igrale modernije igre poput Carcassonne, Catan i sličnih, a kako smo si to mi bili zamislili. Produžili smo stoga dalje u šetnju po Krapini.
Put nas je doveo do dvorišta u kojem je boravio naš stari prijatelj od prošle godine, sivi mačak kojeg smo "kreativno" nazvali Sivko. Tko zna jel nas se sjećao nakon toliko dugo vremena. Nadali smo se da se barem prisjetio nečega kada ga je Slavica lijepo izmazila po glavi.
Dobri prijatelj Sivko je ponovno došao na svoje
22.07. smo se provodili u kući i oko kuće. Dok se mama bavila ručkom, Elena je u potkrovlju pod budnim očevim okom vježbala svoje novo veliko otkriće - puzanje. Pritom je najviše puzala prema maloj statui krapinskog pračovjeka, kojeg sam davnih dana kada sam bio dijete kupio u muzeju, a kojeg sam ovom prilikom animirao ispuštajući Wololo glasove iz Age of Empiresa. To joj je izgleda bilo toliko zanimljivo da je svaki put puzeći jurcala prema statui.
Iduća dva dana su prošla ni po čemu značajnom. Bilo je promjenjivo i pretežno oblačno vrijeme. Ponio sam tri knjige i čak Playstation 2, no na kraju mi je od svega najveća zanimacija bio rad na preuređenju kuće. Nikad poput ove godine nisam postao svjestan koliko ima posla oko kuće, vjerojatno stoga što nikad nismo toliko puno boravili u kući i oko kuće. Zbog cjelogodišnjeg izbivanja bilo je podosta prašine i paučine na sve strane, pećnica je bila u kriminalnom stanju, za pločice u kupaoni se pošteno uhvatila plijesan, na vanjskim pločicama oko kuće je već počela rasti mahovina, a neke su se počele i odvajati i klimati. Sve to me kao nikad dosad iznimno smetalo. Tako da dok je Slavica dežurala uz Elenu za vrijeme spavanja, ja sam svako takvo slobodno vrijeme koristio na proljepšavanje kuće i okolice.
Sanitarium
Druga velika solo zanimacija kojom sam se bavio, pretežno u kasno večernjim satima, je bila igra Sanitarium, koju sam kupio i skinuo na mobitelu. Zarazio sam se ovom odličnom point & click horor avanturom još u Zagrebu, upravo u tjednu prije odlaska u Zagorje. Riječ je prastarom biseru iz 1998. godine, koji je od 2015. portiranjem novu svježinu pronašao i na Android mobitelima. Priča prati sasvim uobičajenog pojedinca koji je na tragu određenog otkrića, kada doživljava prometnu nesreću u kojoj biva unakažen, zbog čega mu je cijela glava prekrivena zavojima. Ono što je neuobičajeno je što se nakon nesreće u takvom stanju budi u ustanovi za mentalno oboljele. I to ne bilo kakvoj, ova ima jezivi gotički stil jer je smještena u sklopu nekakvog dvorca. Tu kreće polagano prisjećanje i otkrivanja pojedinosti iz vlastitog života, jer se naš junak po buđenju ne sjeća niti vlastitog imena. Istodobno se kroza napredak radnje otkriva i puno veća misterija vezana za samu ustanovu. Neću se previše doticati radnje da ne upropastim iznenađenja onima koji još nisu igrali. Reći ću samo kao netko tko je u trenutku pisanja došao do 6 poglavlja, kako je usprkos nekim iznimno teškim puzzlama i zagonetkama, izvrsna radnja i dijalog između likova pokretačka sila koje me tjerala na daljnji napredak.
Igra se odvija u prekrasnom 2D svijetu gledanom iz izometrijske perspektive. Našeg junaka jednostavno prstima pomičemo po ekranu i usmjeravamo gdje želimo ići. Kako mu je jedina brzina kretanja lagani hod, ponekad je sve skupa malo zamorno i usporeno, pogotovo kada treba prijeći s jednog kraja mape na drugi. Dolaskom u kontakt s brojnim drugim raznoraznim likovima, za daljnji napredak i tijek radnje bit će potrebno komunicirati s istima. Kod komunikacije igrač sam odabire prema ponuđenim izborima kako će se odvijati tijek razgovora. Sve razgovore i odabire tijekom komunikacije je moguće nebrojeno puta ponoviti, za slučaj da se propustila neka bitna informacija kod prvog slušanja i čitanja. Žao mi je što se nije išao i korak dalje pa da se razgovor i odnos s likovima može mijenjati u ovisnosti o odabiru onoga što ćemo reći, već se zapravo svi odabiri svode samo na redoslijed komunikacije. Dijalozi između likova su zaista vrhunski odrađeni.
Igra je podijeljena na nekoliko poglavlja, od čega svako ima neki određeni štih i unikatni izgled. Jer osim putovanja kroza stvarni svijet, naš junak će redovito imati i brojne nadrealne tripove u raznorazne druge fantastične svjetove i svoju prošlost, često pritom preuzimajući i obličja drugih likova. Neka poglavlja su kraća, dok su druga epski dugačka. Srećom pa su ona najzanimljivija ta koja su dugačka.
Odlična muzika daje jednu sasvim novu dimenziju atmosferi. Na neki morbidan način prekrasna je u svojim depresivnim i hororastim tonovima. Jednu sam si čak i skinuo na mobitel za daljnje preslušavanje.
No glavna zvijezda i bit igre su definitivno brojne raznorazne puzzle i zagonetke koje valja rješavati za daljnji napredak radnje. Neke su jednostavnije i očitije, dok su druge za pošteno napeti male sive stanice. Na nekima sam zapeo i po 2-3 dana prije nego što sam se dosjetio rješenju. Zadnja na kojoj sam zapeo već preko dva tjedna iziskuje da kombinacijom određenih 5 tipki se simulira određena zvučna melodija. Kako sam apsolutni antitalent po pitanju sluha i raspoznavanju tonova, nikako da pogodim pravu kombinaciju. Mislim da ova čak i nije preteška za bilo koga i s malim smislom za muziku, ali meni predstavlja pravu noćnu moru za napredak. Neke prijašnje koje su bile zbilja teške, sam zaista ponosan kako sam iznašao rješenja. Osim priče osjećaj postignuća kod rješavanja puzzla i zagonetki je najveća nagrada koju igra može ponuditi. Tako da preporučujem da se okušaju svi oni koji vole izazov i nije im strano napeti mozak, ali i sve one koji vole dobru priču i misteriju. Budite upozoreni samo kako su neki segmenti igre s obzirom na horor temu zaista bolesne, što po pitanju vizuala što atmosfere, te se u tom slučaju pripremite za razne noćne more i bizarne snove.
Govorim iz vlastitog iskustva, jer otkad sam zaplovio u svijet Sanitariuma, snovi su mi bili sve samo ne "normalni". Jedan kojeg sam se čak živo sjećao je uključivao buđenje u starinskom kazalištu s kraja 19. i početka 20. stoljeća. Moguće da sam zaspao tijekom predstave. No tu nisam bio sam, već ni manje ni više nego i Sean Connery glavom i bradom u odjeći iz tog perioda, jednako kao i ja. Detaljnom inspekcijom ogromne dvorane, nabasali smo na brojno oružje i oruđe nemarno porazbacano između sjedala. Bilo je tu svega, od kuhinjskih noževa, vila, sjekira, pijuka, srpova, do rjeđih revolvera i karabina. Odjednom niotkuda počeli su se pojavljivati i drugi ljudi, samo što su ovi bili sve samo ne prijateljski nastrojeni. Bili su potpuno razjareni s divlje iskešenim očima punim mržnje i obješenim čeljustima s iskešenim zubima. Nasrtali su jedni na druge grabeći sve što im je došlo pod ruku a moglo poslužiti za oružje. Neki su naravno krenuli i na nas, te smo stoga u borbi za život i smrt bili primorani se braniti. Od ostalih normalnih ljudi tu je još bio i bezazlen stariji bračni par, a koje smo također nastojali zaštititi od pomahnitale rulje. Kada se sve okončalo ostali smo stajati samo nas četvero. Tijela napadača su misteriozno nestala. Ne znajući što ni kako dalje došli smo do pozornice i otkrili skriveni podij koji je vodio u mračne dubine. U tom trenutku sam čuo Elenu i Slavicu pa sam se probudio i za stvarno. Možda jednog dana bude i neka punokrvna priča iz toga.
--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
25.07. smo u kasno popodnevnim satima posjetili moje krizmane kumove i ostatak obiteljske škvadre. Kao i uvijek primili su nas nadasve srdačno uz obilje odličnog roštilja i domaćeg vina iz vlastitog vinograda. Uz ugodne razgovore i u vedroj i veseloj atmosferi, lijepo smo nadoknadili sva događanja i zbivanja u našim životima od prijašnjeg susreta prethodne godine. Kumovi su najviše od svega naravno ostali oduševljeni malenom Elenom, koja je pak ostala oduševljena njihovom dječjom ljuljačkom koja je bila obješena ispod balkona.
U posjeti krizmanim kumovima
U kasno večernjim satima je kroz naš kraj ponovno prohujalo nevrijeme, tako da nam je iduće jutro donijelo pošteno osvježenje i novi pad temperature. Oko podneva kada se koliko toliko razvedrilo, odlučili smo otići u šetnju po Krapini. Naravno nezaobilazna je bila i dječja ljuljačka na igralištu u sklopu parkića.
Ne znam jel sretnija bila mama ili Elena otkrićem ljuljačke za bebe i u Krapini
Nakon silnog ljuljanja Elena je bila spremna za popodnevni spavanac pa smo ju lijepo uspjeli uspavati u kolicima. Iskoristili smo naredna dva sata blagostanja za vlastito uživanje u caffe bar slastičarnici Relax, a koji je bogme istinski oslikavao svoj naziv. U vrijeme našeg dolaska oko 13:40 bili smo praktički jedini gosti. Ugodne fotelje i lagana nježna glazba upotpunjavala je ambijent. No improvizirana ledena kava s kuglicom sladoleda i šlagom je bio vrhunac idile. Još smo pokrenuli i partiju Through The Agesa na našim mobitelima za potpuni doživljaj. Eh to se zove život.
Nakon zabave treba se malo i opustiti. Gdje bolje nego u slastičarnici Relax.
Elena se probudila oko 15h, te smo se svi zajedno prošetali kroza Krapinu završivši šetnju u posjeti Sivku, kojem smo se napokon ovoga puta dosjetili donijeti mačju hranu.
Napokon smo Sivka pošteno i nahranili
Za kraj otišli smo još na večeru u restoran Preša na našu omiljenu juhu od zagorskih štrukli.
27.07. smo imali dogovoreno druženje kod Slavičine poznanice iz grupe majki koje su rodile u slična vremena, te su si međusobna podrška. Grupa se sastoji od žena i djevojaka iz cijele hrvatske, a dvije od njih su se nalazile i u Zagorju. Nikita je bila jedna od njih, a baka i djed su joj se nalazili u Velikoj Vesi na svega desetak minuta vožnje od naše kuće, tako da je druženje bilo dogovoreno kod njih.
Usprkos tome što se praktički nismo pravo niti upoznali do tog trenutka, zaista su nas srdačno i lijepo ugostili. Nikita je pripremila piknik na dekama zajedno s vlastitom djevojčicom Ivy, koja je svega mjesec dana starija od naše Elene. Baka se pobrinula za odlične domaće štrudle od sira, a djed je naravno iznio domaće vino. Imali smo zaista jedno prekrasno druženje s bebama.
Piknik
Pred kraj je Elena po prvi put doživjela i čari plivanja pomoću luftića, u velikom bazenu za napuhavanje. Bio je to model s promjerom od tri metra, dok je onaj koji sam ja uzeo bio 2,40 metara. Elena je bila naprosto oduševljena ovim novim zabavnim otkrićem, a i mi zajedno s njom.
Čista idila
28.07. smo u jutarnjim satima ponovno posjetili kumu i kuma na Donjoj Šemnici, a popodne smo nakon Eleninog spavanca ovog puta otišli na šetnju u Zabok. Naravno da smo i ovdje pronašli dostojno dječje igralište s primjerenim ljuljačkama za najmlađe. Bili su u tijeku nekakvi radovi s povremenim tupim udarcima iznad naših glava, na velikom mostu koji će premošćivati dvije strane grada preko željezničke pruge. Tako da nismo imali najmirniju zabavu ali djeci to ionako kao da nije smetalo.
Usprkos velikom napretku 29.07. smo imali drugu po redu posjetu fizioterapeutkinji Sanji, kako bismo dodatno usavršili pravilno puzanje. Na kraju još jednog uspješnog termina bili smo iznimno zadovoljni napretkom. Od bebe koja bi sramežljivo napravila dva koraka prije nego što bi stala, dobili smo pravu malu jureću puzalicu. Tako da sve pohvale i zahvale Sanji.
Otišli smo nakon vježbi u malu šetnjicu po Krapinskim toplicama, završivši put u bolničkom parku gdje smo na travi rasprostrli dekicu i malo si prilegli, a Elena je kratko i odspavala. U tom trenutku mi se javio djelić davne prošlosti - stara prijateljica Petra s kojom sam kao klinac i tinejdžer igrao društvene igre - Dungeons & Dragons i Pokemone (vidjeti epizodu "Prolog iliti kako je sve počelo"). Zadnji put smo se vidjeli prije 16 godina. Čovječe gdje li odu tako brzo sve te silne godine. Čula je da smo u Zagorju, a kako je i ona sa suprugom i dvogodišnjom kćerkicom upravo stigla s mora, odlučila se na obostranu radost javiti, a kako bismo se vidjeli nakon predugo vremena.
Prvi pokušaj smo imali već sutradan 30.07. , no spavanci dječice nam nisu bili usklađeni. Elena je taj dan nakon kupanca u svojem malenom bazenčiću išla dosta kasnije spavati od uobičajenog.
Srećom idući dan smo bili veće sreće jer su nam se vremena savršeno poklopila, a kako smo i jedni i drugi imali u planu posjet toplicama u jednom od narednih dana, odlučili smo da bi se svi zajedno mogli vidjeti upravo tamo. Najbliže su nam bile Aqua Vive u Krapinskim toplicama stoga su one i odabrane.
Koliko velika slika
Stigli smo nešto prije njih, taman da u restoranu toplica stignemo naručiti i pojesti pizze, prije njihova dolaska i druženja, a budući da nismo stigli prije toga doma ništa pojesti. Dok je Slavica dežurala nad našom narudžbom, ja sam Elenu malo sproveo u razgledavanje raznoraznog sadržaja koje su nudile Aqua Vive. Svako novo otkriće je bilo popraćeno Eleninim "Aaaaa" i "Uuuuu" uzvicima. Bili smo već nakon petnaestak minuta na povratku prema mami, kada sam vidio poznato lice u bazenu s valovima. Bila je to Petra u društvu kćerke Nike i supruga Benjamina, a s njima je bila i baka Danica. Nakon srdačnog rukovanja nakon toliko dugo vremena i par izmijenjenih riječi, pozdravili smo se nakratko dok mi ne slistimo one naše naručene pizze.
Našli smo se već petnaestak minuta kasnije, ovoga puta u bazenu s toboganom. Petra i Benjamin su ponijeli vodootporan fotoaparat, pa smo mogli obilježiti i brojne nezaboravne trenutke direktno iz bazena.
Nakon dvosatnog druženja djeca su počela pokazivati znakove umora, pa je došlo vrijeme za oproštaj. No samo privremeni. Ako sve pođe po planu dogovorili smo neko druženje uz društvene igre između nas starijih.
Kad smo se već toliko zagrijali na mogućnost igranja i ne mogavši dočekati sutrašnji dan, već tu istu večer smo zaigrali Innovation s Echoes of The Past ekspanzijom u dvoje. Prvu partiju je Slavica rasturila pobijedivši s 7 postignuća naspram mojih 0. U drugoj smo uspjeli dogurati do samog kraja 10 doba, kada sam ovoga puta ja pobijedio na bodove skupivši 51 naspram 36.
Sutradan smo imali ručak u Preši i ovoga puta smo za promjenu naručili zapečene štrukle u vrhnju. Elena se poput i roditelja pokazala velikom ljubiteljicom svih vrsta spravljenih štrukli, a bilo je to i jedno od rijetkih finih jela u kojima smo mogli svi zajedno uživati.
Kako bi obistinili planove od prethodnog dana, krenuli smo s nešto ranijim uspavljivanjem Elene, što je začudo prošlo bolje nego što smo očekivali. Pola sata nakon nas isto je pošlo za rukom i Petri i Benjaminu s Nikitom. Sve je išlo prema planu, osim vremenskih prilika koje se naglo pogoršalo uz sve jaču kišu. No srećom naši gosti se nisu dali obeshrabriti, već su nam došli u posjet i po takvom vremenu.
Istanbul: Choose & Write
Zaposjeli smo verandu i uz razgovor uživali u kolačima "Mačje oči", a koje nam je poslala Petrina majka. Kada smo presušili sa svim temama došao je na red glavni meni večeri - igranje. Mi smo imali svega Innovation i Tiny Epic: Zombies za ponuditi, no Petra i Benjamin su između ostalog ponijeli i najnoviji spin off iz Istanbul serijala - Istanbul: Choose & Write. Originalna igra iz 2014. godine nam je bila jedna od najvećih hit otkrića te godine, te iako nismo previše redovito igrali, uvijek smo se sporadično rado vraćali igri. Tako da smo bili iznimno zainteresirani kako su izveli manju kompaktniju verziju gdje se praktički sve bilježilo na papiru. Očito iz tog razloga kutija igre je ekstra mala čineći ju idealnom za putovanja. No znači li to da ćemo imati i osjećaj igranja punokrvnog originalnog Istanbula? Morati ćemo se zadubiti u pravila i doći do prvih utisaka kako bismo odgovorili na to pitanje.
Uvod
Premisa je identična kao i kod originalne igre, 1-5 igrača se u ulogama trgovaca na bazaru utrkuju tko će skupiti više vrijednih rubina. Za razliku od originalne igre gdje pobjeđuje igrač koji prvi skupi određenu zadanu najveću brojku, u Choose & Write inačici postoji i vremensko ograničenje koje kada se premaši, gleda se tko u datom trenutku ima najveći broj ovog vrijednog kamenja. Da bi se to postiglo trebat će mudro odigravati različite karte lokacija. Ponekad vas i samo jedna kriva odluka može skupo stajati pobjede.
Komponente
80 stranica igraćih papira
2 karte sultanove palače
1 karta aktivnog igrača
5 olovka
40 karata lokacija
20 karata rubina
16 karti ceha
8 karti karavana
16 karata resursa
Priprema
1) Dvije karte sultanove palače polažu se jedna pored druge na sredinu stola.
2) Preostale karte se razvrstavaju u špilove ovisno o svojoj vrsti i zasebno miješaju.
3) Špil karti rubina se smješta lijevo od karti sultanove palače.
4) Otkrivaju se 4 karte rubina i smještaju iznad pripadajućih slova na dvjema kartama sultanove palače (slova A i B na jednoj karti, te C i D na drugoj). U igri gdje igraju jedan ili dva igrača otkrivaju se još 4 karte rubina i smještaju ispod ostalih, tako da im je otkriven samo najgornji prikazani resurs.
5) Špil lokacija se smješta licem prema dolje desno od karti sultanove palače te se za početak otkrivaju dvije karte. U slučaju da je na njima prikaz simbola munjice, odmah se razrješuju.
6) Špil karavane, robe i ceha polažu se na stol licem prema dolje.
7) Otkriva se gornja karta špila karavane i polaže s otkrivenom stranom pored špila.
8) Igrači uzimaju identične igraće papire i olovke za bilježenje.
9) U jedan ili dva igrača potrebno je na papirićima prekrižiti akcijske ikone podebljanih kućica na lokacijama 3, 7, 8 i 12; budući da se oni koriste samo u 3 igrača ili više. U 4 ili manje igrača potrebno je prekrižiti podebljanu kućicu u sekciji "Bonus akcije" u donjem desnom dijelu, budući da se koristi u partijama s 5 igrača.
10) Svaki igrač povlači jednu kartu lokacije. U slučaju da je na izvučenoj karti prikazan simbol munjice, svi igrači odigravaju njenu akciju nakon čega se odbacuje.
11) Nasumičnim odabirom igrači odabiru tko će krenuti prvi, a taj igrač križa pripadajuće polje na svojem papiriću u donjem lijevom kutu, te uzima kartu aktivnog igrača.
Sažetak i cilj
Kao što smo već naveli cilj igre je skupiti što je više moguće rubina do maksimalnog broja 10, prije nego što igra istekne ili to uspije poći za rukom nekom od suparnika. Svaki stečeni rubin se primjereno označava na papiriću u sekciji s prikazom amuleta. To će se postizati odigravanjem raznih akcija prikupljanja resursa i novčanih vrijednosti (lira), a koje će se onda mijenjati za rubine.
Idući u krug svaki igrač će na svojem potezu odigrati neku lokaciju ili kartu ceha. Svako prikupljanje resursa, novca ili bonus akcija se zabilježava na papiriću, te se isto tako križa prilikom iskorištavanja istih. Sve nadogradnje se također bilježe označavanjem zatamnjenih kućica, te su aktivne do kraja igre. Karte cehova i resursa se uzimaju iz pripadajućih špilova, a ako se ikad isprazne jednostavno se ponovno promiješaju kreirajući novi špil.
Tijek igre
Na svojem potezu igrač odigrava kartu lokacije ili alternativno kartu ceha, nakon čega na potez dolazi idući igrač idući u smjeru kazaljke na satu.
Moguće je odigrati kartu lokacije iz ruke, ili jednu od dvije koje su u pripremi igre postavljene na stol. Iskorištene karte se nakon odigravanja odbacuju na kup odbačenih karata. Sve lokacije kao i njihov raspored igrači imaju isprintane na svojim igraćim papirićima. Odigravanjem neke karte lokacije moguće je odigrati akciju navedene lokacije, ili bilo koje druge lokacije koja je ortogonalno naslonjena na nju (izuzev Katakombi). I ostali igrači imaju priliku odigrati akciju tako odabrane lokacije. No za razliku od aktivnog igrača oni će morati prekrižiti jednu od raspoloživih akcija na svojem papiriću. Ako si netko ne može ili ne želi priuštiti korištenje određene lokacije, umjesto toga dobiva jednu novu bonus akciju koju zabilježi na papirić. Kod iskorištavanja benefita određene lokacije, svi igrači u isto vrijeme mogu izvršiti ove akcije. Odigravanjem karte lokacije iz ruke, novu je moguće nasumično povući iz pripadajućeg špila, ili odabrati jednu od otkrivenih. U potonjem odabiru potrebno je naravno otkriti novu kartu. Svaki put kad se izvuče karta s ikonom munjice, svi igrači dobivaju njezin benefit, nakon čega se odbacuje i vuče nova karta lokacije.
Druga opcija koju svaki igrač će imati na svojem potezu je odigravanje karte ceha. U tom slučaju aktivni igrač je jedini koji će koristiti benefit tako odigrane karte, preostali igrači nemaju mogućnost praćenja i kopiranja. Međutim za odigravanje ceh karata bit će potrebno platiti određenu cijenu u rasponu od 1-10 lira. Vrijednost je navedena u gornjem lijevom kutu. Prije bilo kakvog korištenja karte potrebno je platiti navedenu cijenu.
Popunjavanjem svih polja bilo koje od dviju sekcija predviđenih za prikupljanje lira, dobiva se po jedan rubin. Također popunjavanjem određenih pozicija u stupcima za prikupljanje četiriju različitih resursi, također je moguće doći do rubina.
Nakon svake kupovine rubina s jedne od četiriju pozicija sultanove palače, potrebno je dodati novu kartu rubina postavivši ju ispod karte koja se već tamo nalazi, i to tako da se prikazuje samo najgornji resurs. Pribavljanje rubina s ovih pozicija poskupljuje njihovu vrijednost nakon svake kupovine. U slučaju da se špil rubina ispraznio, ne dodaju se nova poskupljenja.
Ako netko koristi kartu karavane u datom potezu, ona se vraća na dno pripadajućeg špila licem prema gore, nakon čega se otkrije nova karta koja se otkriva na vrhu špila.
Po završetku svojeg poteza igrač prosljeđuje kartu aktivnog igrača sljedećem po redu.
Kraj igre
Jednom kada jedan igrač skupi deseti rubin igra završava na kraju tog kruga. Ako se uspije skupiti više od 10 rubina, zabilježe se u dodatne prstene oko amuleta. Također igra automatski završava kada se u potpunosti isprazni špil karata lokacija. U svakom slučaju pobjeđuje igrač s najviše rubina. Kod izjednačenja pobjeđuje igrač s najviše ubilježenih i ne prekriženih pozicija na svojem igraćem papiru. Ako i nakon toga i dalje postoji izjednačenje, igrači dijele pobjedu.
Solo opcija
U solo igranju cilj igre je kao i u više igrača skupiti što je više moguće rubina. Uza to potrebno je izvršiti i dodatne izazove navedene u tablici priručnika s pravilima. Cilj je kroza nekoliko partija kompletirati sve izazove.
Prilikom igranja koriste se pravila kao i za igru u dva igrača, uza sljedeće preinake:
nakon svakog poteza potrebno je odbaciti najbližu kartu lokacije s lijeva. Potom se može koristiti benefit ove odbačene karte tako da se iskoristi bonus akcija, simulirajući na ovaj način kao da ju je odigrao jedan od protivnika na svojem potezu.
kod popunjavanja otvorenih karata lokacija koje se uzimaju sa stola, valja se referencirati na ikonu na samom dnu karte, koja naznačuje da li se nova karta postavlja lijevo ili desno od druge već spuštene na stolu.
Igra završava kada se istroši špil karata lokacija.
Finalne misli
Količina pravila su zaista minimalistička. U igru smo uskočili već nakon deset minutnog objašnjavanja pravila od strane Benjamina. I odmah nakon toga su se male sive stanice lagano krenule zagrijavati i pregrijavati s odmakom partije. Da ne bude ikakvih zabluda, usprkos malim dimenzijama i simbolične količine lagano objašnjivih pravila, igra je sve samo ne lagani kolačić za probaviti. Ima tu popriličan broj planiranja i kombinatorike koje treba valjano procesuirati ako se želi pobijediti. Prva partija će gotovo sigurno biti raspad sistema popraćen promašajima s bilježenjem stvari, te zaboravljanja korištenja ili iskorištavanja nekih drugih. No već druga partija će zato proći puno glađe. S obzirom na iskustvo u našem slučaju je naravno pobijedio Benjamin s 10 bodova, slijedila je Petra s 9 bodova, izjednačena s njom je bila Slavica no s manje popunjenih polja, dok se ja nisam iskazao sa svega 7 bodova. Bio sam u početku totalno pogubljen kojim smjerom krenuti, a do trenutka kada sam napokon razradio plan, svi ostali su već odavno sprovodili svoje. Također sam baš dosta brljao po listiću, bilo da sam krivo vidio s koliko novci i resursa raspolažem u trenutku kada sam ih krenuo koristiti i križati, samo da bih prekasno skužio da sam se preračunao. Pa onda ih nekako označavaj da ih zapravo nisi koristio i dobije se listić prepun dodatnih strelica, crtica i plusića. Igrači koji su skloni pogreškama i previdima će mrziti igru.
Imali smo u planu odmah odigrati i drugu partiju, ali taman po početku smo čuli Elenino glasanje na katu, pa je Slavica bila primorana napustiti nas i intervenirati. Mislili smo da će to biti kratkoročno i kako će Elena nastaviti blaženim snom, ali nažalost nije bilo suđeno. Malena se skroz razbudila oko ponoći i bila spremna za noćni party, tako da smo bili primorani oprostiti se od gostiju i druge partije.
Kako god bilo već i na temelju svega jedne partije igra nam se jako dopala. Definitivno ima onaj poznati duh originalne igre, a opet ostali smo pod dojmom da nudi puno veći opseg opcija. Manje dimenzije igru čine odličnim suputnikom na putovanjima i izletima. Kao takvu velika je preporuka svim fanovima originalne verzije, ali i onima koji razmišljaju o idealnom odabiru za put.
--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Iduće jutro smo s Elenom uzvratili kratku posjetu Petri, Benjaminu i Niki kod njih na Donjoj Šemnici. Nakon ugodnog druženja na samom rastanku doživjeli smo prvu instancu Eleninog vedrog reagiranja na drugo dijete, u ovom slučaju Niku. Dosad je reagirala samo na odrasle, dok bi djecu samo ozbiljno promatrala. Na odlasku u dvorištu smo se još pozdravili s Petrinim ocem, a tom prilikom smo susreli i Damira - oca od Matije i Igora, braće iz Zagreba s kojima smo se brat i ja također družili u mlađim danima. Upravo oni su bili zaslužni za upoznavanjem naših neukih umova s Dungeons & Dragons serijalom (ponovno vidjeti epizodu "Prolog iliti kako je sve počelo"). Bio sam i više nego ugodno iznenađen i obradovan kako me se Damir dobro sjećao, a kao i s Petrom i sa svima njima se nismo vidjeli 15 godina. Iskoristio sam priliku za pozdraviti i mamu Sonju, a tom prilikom sam sa svima razmijenio i kontakte. Dva dana poslije ću i nazvati Matiju da mu čestitam na nedavnoj ženidbi i da se čujemo i dogovorimo za nalaženje i neku pivu.
Nakon popodnevnog spavanca smo za promjenu ručali doma, a nešto kasnije smo izašli u redovnu šetnju po Krapini i posjeti dječjem igralištu na regularnu dozu Eleninog ljuljanja. Fascinantno kako takvih ljuljački nisam nikad nigdje vidio u našem kvartu. Znate to su one četvrtaste male ljuljačke s pregradama namijenjene za najmlađe. Morati ću pisati u vezi toga Tomaševiću.
Spremna za papanje
03.08. je praktički cijeli dan što jače što slabije padala kiša, tako da smo dan u potpunosti proveli u kući. Također je i poprilično zahladilo, navečer su se temperature spustile do 11 stupnjeva, pa smo za spavanje bili primorani izvaditi i poštene deke.
04.08. je i dalje bilo svježe, oblačno i povremeno kišovito; no uspjeli smo nakratko uhvatiti "prozor" za izaći u šetnju do Donje Šemnice i da se Elena malo nauživa na ljuljački. Na kraju je i mama gotovo jednako uživala u ljuljački za odrasliju djecu.
Na povratku doma smo se zasladili šumskim kupinama, a koje su po svojoj slatkoći i Eleni bile dobrodošlo otkriće. Za ručak smo bili počašćeni maminom gibanicom u kojoj smo svo troje zdušno uživali. Neka ostane zabilježeno da možemo preživjeti i bez restorana.
05.08. je Slavica imala pune ruke posla oko veša, tako da smo u šetnju ovoga puta izašli samo Elena i ja. Kako je ljuljačka na Donjoj Šemnici bila poprilično mokra od kiše, ovoga puta smo samo šetali. A bogme smo se našetali po cijeloj okolici. S druge strane udoline, to jest na suprotnom brijegu, naišli smo na pravi mali kompleks dječjih animacija. Ukomponirane u drveni minijaturni dvorac moglo se pronaći obilje ljuljački, tobogan, ležeća ljuljačka, a odmah pokraj zdanja sam za sebe je bio i trampolin. Sve skupa se nalazilo na prekrasno uređenom imanju ograđenom širokom drvenom ogradom koja djeluje kao za držanje konja. Odmah iznad se nalazila i friško izgrađena ciglena kuća koja izgleda kao da će biti predviđena za prijam gostiju. Čini se da je sve skupa dio seoske turističke ponude u nastajanju.
Po povratku je slijedilo uobičajeno Elenino popodnevno spavanje, pa ručak, te kasnije popodne i odlazak u Krapinu. Umjesto šetnje, ovoga puta smo u Eleninom budnom stanju otišli u slastičarnicu Relax. Kako je bilo već blizu 19h, ovoga puta smo preskočili ledenu kavu i umjesto toga se zadovoljili s dva poštena kolača. Slavica je uzela zdravu opciju sa šumskim voćem i kremom od vanilije, dok sam se ja odlučio za čokoladnu kocku s višnjama. Elena je imala svoju ekstra zdravu baby hranu budući da smo ju odlučili ne upoznavati sa šećerom, barem ne do druge godine. Znam užasni smo.
Ovoga puta se uživalo u kolačima u slastičarnici Relax
Nakon što smo se fino zasladili obišli smo i nahranili patkice uz Krapinčicu u samoj blizini slastičarnice. Na svaku njihovu ludoriju u borbi koja će prije doći do komadića kruha, Elena je veselo lamatala rukicama i ispuštala vesele zvukove ushićenja.
06.08. imali ponavljanje šetnjice od prethodnog dana uz razliku što je ovoga puta i mama išla s nama. Naravno morali smo joj se pohvaliti pronalaskom velikog dječjeg igrališta na suprotnoj strani udoline. Dok smo prolazili po putu uz polja već visokog kukuruzišta, nisam mogao ne prisjetiti se starog horor serijala "Djeca kukuruza". Poskrivećki sam ko klinac odgledao prvih šest nastavaka, i iako nisam imao nekih naročitih noćnih mora od njih, nikada neću zaboraviti scenu iz djetinjstva kada sam mislio da će mi srce izletjeti iz prsnog koša. Bilo je to baš u periodu svježeg gledanja. Vraćao sam se u sam sumrak s bratom i dvojicom prijatelja od njihove bake sa suprotnog brijega. Kako bismo stigli doma prije potpunog mraka, nismo išli uobičajenim poznatim šljunčanim putem, već smo kratili poprijeko kroz šumu i polja. U jednom trenutku prilikom trke niz brijeg zapleo sam se u neki korov i zakotrljao niz nizbrdicu. Kotrljajući sletio sam se lijepom brzinom u kukuruzište i tu napokon stao, nakon što sam pokosio i uvio par stabljiki. Onako na podu i još ošamućen, našao sam se okružen kukuruzom sa svih strana, koji gledajući odozdola onako u sumrak, činili su se baš prijeteće dok su se onako nadvijali nada mnom na jedva vidljivom svijetlu. Cijeloj sceni nisu nimalo pripomagali niti zvukovi šume. Tako da kada sam još rukom slučajno dotaknuo peteljku bundeve koja se iz nekog razloga tu nalazila, doslovno je nešto puklo u meni. Skočio sam na noge kao pogođen munjom i sumanuto počeo trčati kroza kukuruz urlajući ko da me progoni stotinu vragova. Čak i kad sam uspio izbiti na čistinu nastavio sam ludu trku. Naravno ne znajući što se događa i ostali su me slijedili s određenim zaostatkom u kasu. Tek kad me jedan prijatelj i tada aktivni nogometaš (Mladen) uspio sustići i zaustaviti, sam se uspio dobiti i osvijestiti. Bilo je teško za objasniti što i zašto, jednostavno je trebalo biti u pravom raspoloženju s pravom atmosferom i pravim spletom okolnosti da se u potpunosti razumije. Kako god bilo nadam se da Elena nikad neće doživjeti takvo pred infarktno stanje.
Djeca kukuruza
