Udruga Igranje

Trajan - odigrah samo dvaput (jedno u 4, jednom u 2) i više mi se dopala u 4 igrača, nego li u 2, no trebalo bi više put probat..
Bora Bora (isto Feld) - odigrah 78 partija u 2, 3 i 4 igrača i definitivno mi se najviše dopada u 2 igrača..
A Feast for Odin - odličan Rosenberg jako pristupačan i reigriv..
Twilight Struggle - najbolja igra za dva igrača, btw. meni ne otvara gornju fotku od thegreya
Gaia Project - i mene tek čeka ova reimplementacija Terra Mystice koju smo volili igrati u njeno vrijeme tako da s pravilima ne bi trebalo biti problema..

Da, sad je i meni pukla. Nesretni handovi americkog igraca sa (previse) scoring karata. Bude zato nova partija.

Malo je bila pauza u našim igranjima iz zdravstvenih razloga, ali žena i ja smo se brzo vratili našim partijama i nakon dugo vremena nagovorio ženu da odigramo Scythe. Igrala je zadnji i jedini put kada nam je igra stigla sa KS-a, ali nekako su neke druge igre istisnule ovu pa sam je odnio u mjesto gdje boravim i odigravao solo igre u kojima sam uživao.

Nagovorio dakle ženu, igrali smo na standardnoj mapi i krenuo je podučavati. Žena je bila Polania, ja Crimea i očekivano s lakoćom sam je pobijedio, ali partija je bila usmjerena na podučavanje žene i bitno je da joj se jako svidjelo pa drugi dan odmah nova partija, ali ovaj put je začinio tako da sam dodao automu (samo jednu za sad i to najlakšu verziju). Žena dobila ovaj put Crimeu, ja Nordic, a automa je Rusviet.

Očekivano, Rusviet se poput horde mrava brzo proširio po mapi i stalno su mi dahtali za vratom. Crimea iskoristila svoju sposobnost i napravila masovnu seobu naroda na područje Polanie i Saxonie gdje se na miru razvijala dok me Rusviet stalno imao na meti. Većinom sam se dobro držao i branio, čak premoćno vodio sa zvjezdicama i mislio jako ču pobijediti ali u jednom trenu me banda komunistička konačno porazila upravo pred moj red kada sam trebao iskoristiti određene resurse koje sam naravno izgubio, kao i radnike, što me bacilo par koraka unatrag, i to je prelomilo partiju što je žena iskoristila da se i sama furiozno proširi i premda sam ja postavio zadnju zvjezdica, Crimea je premoćno pobijedila. Uživali kako u partiji i sad smo dogovorili embargo na nabavu novih igara za nas dvoje na sljedeće dvije godine jer stvarno imamo što igrati i nakon što isprobamo Underwater cities koji nam je velikodušno ustupio docich, vraćamo se odmah na Scythe da žena isprva nove frakcije i da čim prije krenemo sa Fenrisom.

Sa djetetom nastavljamo fantastičnu Zombie Kidz Evolution, i sa svakom novom otvorenom kuvertom (trenutno smo na 7-oj) uzbuđenje raste. Igra definitivno cementira svoj status najbolje dječje igre i definitivno ćemo dijete iznenaditi sa nastavkom planiranim za kraj godine (dobro nije pravi nastavak, igra će biti samostalna) Zombie Teenz Evolution.

Solo igrao Ghost Stories... Sramotno sam našamaran nakon pol sata igre, ali sprema se osveta...

Sad kad si naučio ženu kako se igra više nema povratka. Vidim niže jednu pobjedu za drugom .
Nadam se da zdravstveni razlozi ne igranja nisu bili ništa preozbiljno.

Ništa ozbiljno, dapače očekujem pojačani intenzitet igranja sljedeći period

O da, draga je služila da treba maksimalno koristiti sposobnosti frakcije premda je priznala da sam cijelo vrijeme bio u nezavidnom položaju zbog autome. Nabrijala se na 2 autome sljedeću partiju (definitivno preporuka dodavati ih u igri sa 2-3 igrača) ali kako napisah, kratka pauza zbog podvodnih gradova a onda ima da se iživljavamo na Scythe-u.

Race for the Galaxy nakon duuuuuugo. Jos uvijek plivamo u mutnom (strategija je vrlo upitna u trenutnom stadju poznavanja igre), ali je i dalje zabavno .

Ja ubacim dvije autome pa se nek međusobno rokaju oko tvornice (u deathmatch-u)

E da , s time da ćemo mi ići na timski način 2 igrača VS 2 autome

Igrali smo sinoć Terramara



Odma ću reći da su pravila loše napisana. Imali smo dosta slučajeva da nismo uspjeli naći objašnjenje za dosta stvari, pa i neke jako važne, pa je bilo prebiranja i po videima i po forumu BGG-a. Upravo radi toga je partija u 3 igrača trajala skoro 4 sata.
Osim ovog lošeg ispod toga se skriva jako dobra igra. Svidjelo mi se što smo tematski vraćeni 1500g prije n.e. i mi smo trgovci koji žive na padinama Alpa, pa sve do rijeke Po. Uvijek smo neki osvajači ili Amerike ili puteva prema Americi preko Afrike i Azije, eto nas konačno u susjedstvu.
Isprva se igra činila dosta jednostavna, jer imaš par polja gdje možeš staviti radnika ili svog vođu klana i odraditi akciju. Ako ideš na akciju gdje ima već nečiji radnik možeš doći vođom klana bez ikakvih posljedica ili radnikom ako si jači u vojnoj sili od protivnika, ali tada gubiš 1 snagu. U igri s manje od 4 igrača neka polja su uništena požarima, a neka već zazeta s nekim drugim klanom (onaj koji ne igra) pa time igra nije jednostavnija u manje igrača. Caka u ovoj igri je što je ploča modularna pa 6 nivoa kako se slaže ploča može imati jako puno kombinacija kako se može igrati (što dolazi na random) pa mislim da je reigrivost jako dobra.
Druga caka koja mi je ovdje nova, je to da se nakon svakog kruga dvije ploče s akcijama iz prvog igrivog reda okreću na drugu stranu gdje ostaje jedna predstraža (outpost) i tu samo jedan igrač može staviti jednu od svojih 4 zastava i osigurati si neke bodove na kraju igre ili sjecište puteva gdje se može odigrati jako dobra akcija koja daje više beneficija.
Ovu drugu akciju možeš odigrati samo ako si s obija kola prošao taj red ploča. Tu dolazimo i do trećeg i četvrtog aspekta igre. Postoji i "trka" brodovima gdje se spuštaš (valjda) po rijeci Po i tako povećavaš svoju kulturu i samim time imaš bolju ponudu karata koja pojačavaju akcije, ali daju i bodove na kraju igre. Još jedna utrka je karavanama, s Alpa prema nekom naselju pa i na tom putu



možeš odraditi hrpu poboljšanja za svoj klan, a samim prolaskom kraj redova ploča s akcijama oslobađaš si pristup outpostima i onim jačim akcijama kad se ploča okrene. Postoji i nagrada za one koji stignu prvi i drugi, a ali i utješna nagrada za one koji uopće stignu do tog sela.
I to je u principu to, igra se 5 krugova igre, nakon svakog kruga se karte iz prethodnog doba uklanjaju ili iz kupa ili s ploče ako ih nitko nije kupio, što mi je baš lijepa mehanika koju nisam baš vidio u drugim igrama na ovaj način.

Dakle pravila koma, ali igra je dobra. Izrada je super. Komponente su dobro zaštićene, karte imaju onaj linen tektura efekt i izgledaju jako dobro. Ikonografija je sasvim ok, ali šteta što nije bolje objašnjena u pravilima. Sve u svemu igra je bolja nego sam očekivao. Dam i ja smo u Essenu odslušali pred kraj jednog dana pravila i ja sam od umora pridremao dok je čovjek objašnjavao.
Uglavnom, nije lagana pošto u svakom krugu odlaze polja na kojima se može igrati i postaje frkovito. E da, zaboravio sam reći da se može igrati i na polja iz budućih krugova, ali onda ti radnici ostaju zaključani tamo dok ne završi taj određeni krug. Eto.

Prošli tjedan smo, nakon dugo vremena, odigrali Adrenaline u četvero s dvoje novih igrača, moje trinaesto igranje.

Podsjetio sam se koliko mi se sviđa ova unikatna igra i čudno mi je kako nije na višem rangu na BGG-u (tek na 651.).

Volim komboiranje oružja i tajmiranje poteza (koga i kada pucati ili označiti), a ne sviđa mi se to što su svi likovi isti i što nema više oružja, ali to pak oboje riješava ekspanzija koju bi valjalo nabaviti. I da, Adrenaline je igriv samo u 4 i 5 igrača.



Spomenuo bih i prošlotjedno igranje Imhotepa u četvero, moje četrnaesto.

Simpatična igra koja mi je jedno vrijeme bila na prodaju, ali sam se predomislio nakon jedne uzbudljive partije u 4 gdje smo si dosta podmetali i pažljivo taktizirali. Plus, sadrži i ogromne drvene kockice, koje su mi u top 5 omiljenih komponenata i s kojima doslovno "gradiš" piramidu.