Mado, naprosto sam šokiran,

Ajde što nemaš one druge igre, ali da nemaš sva proširenja.. Vidim da bi trebalo primijeniti neke odgojne metode, pojavu osuditi, druga spasiti
Osobno, bolje mi je imati manje igara sa ekspanzijama, nego više igara bez ekspanzija. Naravno ima i onih sa suprotnim stajalištem, i ne kažem da sam ja u pravu, a drugi su u krivu, sve naprosto ovisi o okolnostima.
Prvo, nemamo toliko mjesta za sve te igre (i tak prigovaram djeci da imaju previše igračaka, šminke i sl, pa moramo i mi biti neki primjer

), te drugo i najvažnije, naprosto nemamo ni toliko vremena za sve odigrati zbog obiteljskih i poslovnih obaveza, a imamo i drugih kućnih hobija za zabavu iako nam je ovaj najdraži

. Pa od početnog zamaha gdje sam htio imati sve moguće popularne igre morao sam malo stati na loptu. To je bilo prokleto teško..
Kako ovako imamo manje igara na lageru, češće ih odigravamo, bolje upoznajemo finese igre, produbljujemo strategiju, tako nam je fora kada mislimo da smo prokljuvili igru nakon ne znam koliko partija, i misliš sve je već viđeno, a onda se ponovo pojavi novi wow efekt kada otkrijemo neku novu kombinaciju ili shemu s kojom promijenimo tijek igre. Prava pravcata evolucija gdje, naravno, odmah počnemo kopirati nove pronađene sheme, ali i nastojimo ih razbiti drugim kombinacijama. Puno bolji osjećaj nego da skačemo sa igre na igru a da ih nismo pravo stigli ni spoznati i još podsjećati se na pravila.
Naravno, ne pružaju sve igre takvu krivulju učenja, treba ih i naći, pa su se igre počele pomno birati nakon nekoliko promašaja. Treba ti se dakle svidjeti osnovna igra, tako da ne volim igre gdje proširenja moraju popravljati osnovnu igru, ono, napravi je odmah kako se spada, a ne "pokvarenu". I mogu mi se kleti da je proširenje taman ono što je falilo takvoj igri da bude potpuna, ja je iz principa neću nabavljati. Doduše, postoje igre koje ocijeniš čvrstima a onda izađu proširenja za koja zaključiš da su tako dobra da su trebala biti integrirana već u samu osnovnu igru.
No osim tih proširenja koja "popravljaju" igru, postoje i proširenja kojima pak osvježavamo igru, razbijamo dotadašnje pomalo i ustaljene obrasce igranja, otkrivamo nove sheme, a u konačnici sa nekim proširenjima stubokom promijenimo i samu igru, što može biti i dobro i loše, tako da je osjećaj kao da u jednoj kutiji imate dvije ili više igara.
Baš je fora kada možete kombinirati različite module i time poticati drugačija igraća iskustva. Isprva smo to radili, ali onda smo počeli sve rjeđe kombinirati baš sva proširenja, jer kao što sam napisao u recki za Turmoil, "manje je više", igra bi se usložnjavala do točke da je to postalo nemoguće pratiti, a trajalo bi predugo, tako da je bolje kombinirati tek par igara. Ipak, povremeno ste baš divlji i želite epsku igru, te naprosto možete kod određene igre uključiti sva proširenja što isto ima povremeno draži, premda ne preporučam da se to često radi.
A ako katkad dođu novi igrači, nećete im ogaditi igranje sa proširenjima već ćete pripremiti samo osnovnu igru i, uh, bez obzira što volite, ma obožavate dotad uključena proširenja, koje je to osvježavajuće iskustvo da se podsjetite zašto vam je uopće bila dobra osnovna igra

(zbog toga i ne želim "pokvarene" igre koje sam spomenuo gore) te nakon toliko vremena sa proširenjima, opet dobijete potpuno drugačije igraće iskustvo, tako da preporučam da se sa vremena na vrijeme igre "očiste" od svih proširenja.
Još je ljepota sa proširenjima što će većinom sve stati u kutiju osnovne igre, pa je milina kada pogledate svoju policu sa malo kutija, a znate da jedna takva zna skrivati maltene dvije igre. Jedini izuzetak je Scythe, iako sadistiko ima daleko funkcionalniju kutiju koja mi se svidjela, originalne kutije su mi naprosto prelijepe te imaju i estetsku komponentu na policama.
Naravno, nisu sva proširenja dobra, neka su toliko loša da upropaštavaju igru, upravo Carcassonne može biti primjer gdje izdaju ponekad besmislena izdanja, baš za mužnju fanova.
Ima doduše i u tome da s obzirom na to koliko igara izlazi godišnje, zbog kulta novog igre se nakon nekog vremena utope u masi, pa proširenjima produžuju svoju dugovječnost, te najvažnije, vidljivost. Vjerojatno iz tog razloga i postoje reizdanja u novom ruhu, kao izašle nove igre, a povuku sa sobom i originale. I bez obzira što je drug Mao rekao: "Neka cvjeta stotinu cvjetova", ne bi bilo naodmet da neki brižljivi vrtlar povremeno malo oplijevi taj cvijetnjak, nemam ništa protiv puno igara, ali barem da pročiste one na koje bi se odnosilo "isto sranje, drugo pakiranje", i opet tu spada Carcassonne. (eto spominjem ga opet u negativnom kontekstu ali stvarno mi je draga igra

)
Moderni klasici, heh.. ako nešto spada u tu kategoriju, to su upravo igre navedene u anketi (za Pandemic nisam skroz siguran da je mainstream ili je možda bolja riječ evergreen?). No evo dok pisao, sjetih se gdje je tu Dominion? Već dugo nisam čuo za tu igru, ali kada sam tražio deck builder prije nego smo definitivno prešli na Legendary Encounters: Alien (još jedna shema gdje postoji hrpa Legendary naslova sa hrpom proširenja), Dominion mi se činio privlačan a znam da je već onda imao hrpu proširenja.
Priznajem, i ja sam bio sklon kultu novog, ali evo, nedavno smo žena i ja imali podulji razgovor tijekom penjanja do Grafičara i zaključili, imamo Terraforming Mars sa svim proširenjima, Race for the Galaxy sa svim proširenjima, Carcassonne sa većinom proširenja, Spirit Island sa svim proširenjima (a čekam i novo proširenje), sve te igre koje već same po sebi imaju tako veliku ponovljivost, a sa proširenjima još i više, (naravno, to je naš osobni izbor) a još neke nama drage nisam ni spomenuo, i realno nema šanse da ih izigramo još dosta godina (opet navodim da taj faktor vjerojatno vrijedi samo za nas jer zbog naših mogućnosti u prosjeku imamo dvije ili tri partije tjedno, naravno voljeli bismo da je više, pogotovo kao sad igramo kampanju u Scytheu i nikako da dočekamo nastavak

)
A opet, što da se lažemo nakon ovolikog pisanja zašto volim proširenja, naprosto sam obična groupie.
Možda preopširan post, ali kada je OP htio potaknuti raspravu.
