Igranje vs druge obveze i aktivnosti (vježbanje itd.)
Postano: 26 vel 2021, 10:35
Čisto... dosadno mi je, moram neke reporte pisati, a ne da mi se, pa reko idem ubiti vrijeme negdje drugdje
Ugl, boardgaming hobi je dosta sedentaran, osim ako ne igrate Twister Zanima me ima li zabrinutih među vama/nama, koji su vaši načini borbe protiv ukočenosti, bavite li se ikakvim fitnessom, vježbanjem bilo kakve vrste ili vam je apsolutno svejedno?
Ja sam oduvijek bio fatso, od malih debelih nogu pa sve do dan danas iz obiteljskog gene poola morao sam pokupiti sve najgore. Dovoljno mi je da pogledam u šnitu kruha i udebljam se, ne moram ni jesti. Naravno, apetit mi je neizmjeran, želudac ko rupa bez dna (što tehnički i je, hahaha, jbš sfinkter) tako da imam ozbiljnih problema s kilažom. Kada sam dosegnuo 120 kg prije nekih 10ak godina bio je wakeup call i otad se ozbiljno borim protiv kilograma. Imam faze kada sam zbilja fizički aktivan, ima faza kada se malo ulijenim, kilaža spremno oscilira, ali ono što mi je najteže je prestati jesti. Uspio sam se kontrolirati tako da si brojim kalorije pomoću MyFitnessPala, ali onako okvirno. Meni fakat djeluje jer se lakše zaustavim kad vidim neke arbitrarne brojke, ali nisam u fazi da važem svaki miligram. Činjenica da sada imam nekih 89 kg i da koliko toliko održavam sve to govori da funkcionira. Moram se baviti nečim i kontrolirati unos jer čim pustim to sve i ne pazim, kilaža raste, been there, seen that i previše puta...
Anyway, problem je to vježbanje, doslovno se natječe za slobodno vrijeme sa željom da igram sve igre koje postoje. Sad kada dolaze topliji i vedriji dani sve je teže ostati u stanu i sjediti za stolom umjesto da se izađe vani i bavi nečim. Moj partner je još gori po tom pitanju i užasno je nemiran, a sada pogotovo, čim sjednemo za stol počne kukati i gledati vani čeznutljivo, hoće na bajk, ali on je onaj tip koji ako nije odvalio barem 70km nije napravio ništa, nije to vožnja po kvartu kod njega...
Tako da, ono, nešto uvijek pati. Obično se dogodi tako da se tjedan izjalovi po pitanju planiranja i onda sve aktivnosti hoće da se odjednom dogode Obično kada imam najviše energije za vježbanje (imamo doma gomilu stvari u vidu utega, girji i ostalih spravica koje smo nabavili tijekom ove dosadne pandemije...) onda se svi sjete da bi došli i igrali
Kako vi? Ima li vas koji imate slične probleme, brinu li vas, jeste se prepustili sudbini? Je li vas priroda blagoslovila dobrim genima pa nemate ovih problema? Kako si uopće organizirate vrijeme i stignete igrati, koliko često sjednete za stol? Discuss
Ugl, boardgaming hobi je dosta sedentaran, osim ako ne igrate Twister Zanima me ima li zabrinutih među vama/nama, koji su vaši načini borbe protiv ukočenosti, bavite li se ikakvim fitnessom, vježbanjem bilo kakve vrste ili vam je apsolutno svejedno?
Ja sam oduvijek bio fatso, od malih debelih nogu pa sve do dan danas iz obiteljskog gene poola morao sam pokupiti sve najgore. Dovoljno mi je da pogledam u šnitu kruha i udebljam se, ne moram ni jesti. Naravno, apetit mi je neizmjeran, želudac ko rupa bez dna (što tehnički i je, hahaha, jbš sfinkter) tako da imam ozbiljnih problema s kilažom. Kada sam dosegnuo 120 kg prije nekih 10ak godina bio je wakeup call i otad se ozbiljno borim protiv kilograma. Imam faze kada sam zbilja fizički aktivan, ima faza kada se malo ulijenim, kilaža spremno oscilira, ali ono što mi je najteže je prestati jesti. Uspio sam se kontrolirati tako da si brojim kalorije pomoću MyFitnessPala, ali onako okvirno. Meni fakat djeluje jer se lakše zaustavim kad vidim neke arbitrarne brojke, ali nisam u fazi da važem svaki miligram. Činjenica da sada imam nekih 89 kg i da koliko toliko održavam sve to govori da funkcionira. Moram se baviti nečim i kontrolirati unos jer čim pustim to sve i ne pazim, kilaža raste, been there, seen that i previše puta...
Anyway, problem je to vježbanje, doslovno se natječe za slobodno vrijeme sa željom da igram sve igre koje postoje. Sad kada dolaze topliji i vedriji dani sve je teže ostati u stanu i sjediti za stolom umjesto da se izađe vani i bavi nečim. Moj partner je još gori po tom pitanju i užasno je nemiran, a sada pogotovo, čim sjednemo za stol počne kukati i gledati vani čeznutljivo, hoće na bajk, ali on je onaj tip koji ako nije odvalio barem 70km nije napravio ništa, nije to vožnja po kvartu kod njega...
Tako da, ono, nešto uvijek pati. Obično se dogodi tako da se tjedan izjalovi po pitanju planiranja i onda sve aktivnosti hoće da se odjednom dogode Obično kada imam najviše energije za vježbanje (imamo doma gomilu stvari u vidu utega, girji i ostalih spravica koje smo nabavili tijekom ove dosadne pandemije...) onda se svi sjete da bi došli i igrali
Kako vi? Ima li vas koji imate slične probleme, brinu li vas, jeste se prepustili sudbini? Je li vas priroda blagoslovila dobrim genima pa nemate ovih problema? Kako si uopće organizirate vrijeme i stignete igrati, koliko često sjednete za stol? Discuss