Essen 2021 - InMyBox događaji - 1. dio
Postano: 25 lis 2021, 08:57
Bojim se da naši problemi sa smještajem počinju biti već tradicionalni. I opet smo imali problema. Prvo su nam otkazali par smještaja pri samoj prijavi (još tamo u 4. mjesecu), onda smo probali preuzeti smještaj od ekipe iz Velike Gorice koji su se nećkali bi li išli, ne bi li išli i onda na kraju odlučili da će ići. Onda smo krenuli direktno pomoću frenda koji trenutno živi u Frankfurtu i našli sasvim zadovoljavajući smještaj u obližnjem gradiću, da bi mi 5 dana prije nego moramo ići zazvonio telefon i čovjek javi da im je pukla vodovodna cijev u jednom od apartmana koje smo rezervirali tako da smo morali potražiti opet nešto na brzaka. Na kraju smo uzeli jedan veliki apartman u Oberhausenu po dosta višoj cijeni, ali šta je tu je, na tako malo vremena prije sajma se ne bira.
Negdje od sredine 8. mjeseca sam krenuo sa malo žešćim pripremama za Essen. Stanje tada na policama je izgledalo ovako.
U zadnja dva tjedna sam angažirao i mog kuma Mireka da mi dolazi doma raditi dok sam ja u školi. Stanje na lageru prije samog Essena.
Već pred sam Essen sam se toliko iscrpio jer sam od ujutro oko 5-6 znao raditi do navečer 22-23. A planirao sam lijepo do subote raditi a onda samo pripremati sve u nedjelju i ponedjeljak za put. Ali, kako to obično biva...
1 dan - ponedjeljak (utrpavanje)
Ove godine sam dogovorio sa Sandrom @docich i Damirom iz Rijeke (Tal) da dođu kombijem po nas u Petrinju. Prespavamo i idemo ujutro za Essen. Dečki su stigli u ponedjeljak (11.10.) navečer i već sam se uplašio kako ćemo mi to sve utrpati u taj kombi. Iako je to malo veći kombi svejedno smo jedva utrpali sve stvari. Dečki su otišli na spavanje kod Dam Dama i došli po mene u 6 ujutro.
2 dan - utorak (putovanje)
Bome, tijesno smo se stisnuli nas 4 i mora se priznati da put nije bio toliko ugodan, ali kroz priču, zajebanciju i iščekivanje Essena prošlo je i tih 16 sati naporne vožnje. Ovaj puta sam htio ići ranije da se stignemo odmoriti i onda sutra u srijedu na miru sastavimo štand. Evo par mutnih slika pred Zagrebom.
Slovensku granicu smo prešli bez puno problema. Pokazali svoje CovidGO putovnice i pustili nas dalje. Odlučio sam se na put preko Karavanki i odmah nas je dočekala "lijepa" cesta s onu stranu Slovenske granice.
Nakon nekog vremena krenuli su lijepi planinski krajolici. Šteta što nam je magla otežavala slikanje.
Čak smo imali priliku gledati polijetanje balona točno iznad našeg dijela ceste.
Prvo stajanje je bilo u Jesenicama. Tamo smo obavili WC i pojeli sendviče pa dalje na put.
Kad smo stigli u Austriju, magla se još pojačala tako da opet nismo mogli slikati tako lijepe osunčane slike kako bi to bilo za lijepog vedrog dana.
Ovo nas odmah podsjeti na Great Western Trail
Sljedeće stajanje je bilo na nekom odmorištu u sred Alpa. Čak i nije bilo tako hladno kako smo mislili da će biti. Pojeli sendviče, protegnuli noge i ajmo dalje.
Kako ideš dalje kroz Austriju, sve su veće gudure sa strana...
Ne znam kako se zove ovaj lijepi dvorac negdje pred kraj Austrije.
Skoro kao da ulazimo u sami Mordor...
Na granici sa Njemačkom su nas sparkirali sa strane jer su mlade švabice i švabci pobrkali gdje se nalazi Hrvatska pa su mislili da smo mi iz nekog Covid žarišta. Malo su nas zadržali i kad su skužili napokon di se nalazi Hrvatska onda su se ispričali i pustili nas dalje. Već na na ulasku u Njemačku smo naišli na ovog čudnog svata.
Stigli navečer i kasnili dobrih pol sata od dogovorenog s čovjekom s kojim smo dogovorili smještaj. Srećom lik je bio jako susretljiv, odveo nas do obližnjeg Kauflanda da si uzmemo nešto za večeru i doručak, tako da smo u zadnji tren obavili kupnju prije zatvaranja. Iznenadio nas je i gajbom pive, to se od pravog švabe ne možeš nadat, a ovaj to i nije (kasnije smo skužili po nekom čudnom imenu i prezimenu).
Navečer smo nešto prigrizli i odigrali jednu partiju Castles of Mad King Ludvig i popili koju pivu pa na spavanje.
Siniša iz Lošinja nam se javio da je imao problem jer vlak s kojim je trebao krenuti iz Zagreba ne vozi tako da nije znao što bi. Kasnije ujutro je javio da je odlučio da neće ni ići jer su mu se zaredale neke nedaće sa autom, pa djetetom tako da je odlučio vratiti se doma.
3 dan - srijeda (slaganje štanda)
Mi smo dobro doručkovali. Naš kuhar - Damir (Tal) nam je pripremio jaja i špek pa krenusmo na sajam. Mislili smo odigrat Abomination pa onda na sajam ali sam ja izgleda imao neki predosjećaj da to ne bude išlo baš sve kako treba pa sam predložio da prvo odradimo štand a onda popodne u stanu odigramo igru. I naravno, kad smo došli na štand skužio sam da nisam uzeo police i stolce, ali da sam i htio uzeti u autu nije bilo više mjesta za šibice stavit a kamoli police i stolce. Reko, ajd budemo odletili do IKEA-e i uzeli one jeftine stolce što svi kupuju. Prvo smo malo uredili štand da na nešto izgleda i otišli po police i stolce. Odlučio sam investirati u još jedan Kalax, jer mi ionako treba doma pošto sam ona dva napunio.
Dođemo u novootvorenu IKEA-u u Essenu ali nema stolaca, a police jako velike pa je bio problem kako ih vratiti u HR kad sajam završi. Odlučili smo nešto i pojesti u IKEA-i ali nisam baš bio prezadovoljan s tom hranom. Saznajemo da ima još stolaca u Dortmundu u IKEA-i i krenemo tamo. To je već bilo popodne, gužva do Dortmunda, zatvoreni autoputi, koma. Srećom, tamo smo našli i stolce i police, sve uzmem i jedva to utrpamo u kombi i brže nazad. Sad već vidimo da neće biti ništa od mog laganini plana i igranja i odmaranja popodne. Kad smo stigli na štand pronađem jednu lijepu flašu Vodke sa žitom unutra. Netko je ostavio, a nisam se mogao sjetiti tko i zašto. Bit će možda kolega po izradi inserata iz Litve koji me prije par mjeseci pitao za par savjeta. Nabrzaka smo sve posložili, vjerojatno napravili svjetski rekord u slaganju Kalaxa. Stigao je kolega i iz Playmats.eu. Čovjek se zove Karol i ja se cijelo vrijeme veselim kako ću se naći s nekom ženskom Karol, a kad ono mrcina od čovjeka. Ponudili smo ga rakijom i kao svaki pravi Poljak nije odbio. Donio je neoprenske playmatove za TI4 koje sam naručio da mi ih doveze u Essen. Jedva smo sve pripremili za sutrašnji dan do samog zatvaranja sajma. Došli smo već dosta umorni u stan. Sandro nam je već za stolom zaspao dok sam objašnjavao igru. Oko 23 je i sam potpisao kapitulaciju otišao je na spavanje a mi smo još igrali do 0:00 i onda rekli, ostavljamo igru na stolu i sutra nastavljamo.
Da ne bilo predugo, ovdje ću završiti prvi dio naše priče.
Negdje od sredine 8. mjeseca sam krenuo sa malo žešćim pripremama za Essen. Stanje tada na policama je izgledalo ovako.
U zadnja dva tjedna sam angažirao i mog kuma Mireka da mi dolazi doma raditi dok sam ja u školi. Stanje na lageru prije samog Essena.
Već pred sam Essen sam se toliko iscrpio jer sam od ujutro oko 5-6 znao raditi do navečer 22-23. A planirao sam lijepo do subote raditi a onda samo pripremati sve u nedjelju i ponedjeljak za put. Ali, kako to obično biva...
1 dan - ponedjeljak (utrpavanje)
Ove godine sam dogovorio sa Sandrom @docich i Damirom iz Rijeke (Tal) da dođu kombijem po nas u Petrinju. Prespavamo i idemo ujutro za Essen. Dečki su stigli u ponedjeljak (11.10.) navečer i već sam se uplašio kako ćemo mi to sve utrpati u taj kombi. Iako je to malo veći kombi svejedno smo jedva utrpali sve stvari. Dečki su otišli na spavanje kod Dam Dama i došli po mene u 6 ujutro.
2 dan - utorak (putovanje)
Bome, tijesno smo se stisnuli nas 4 i mora se priznati da put nije bio toliko ugodan, ali kroz priču, zajebanciju i iščekivanje Essena prošlo je i tih 16 sati naporne vožnje. Ovaj puta sam htio ići ranije da se stignemo odmoriti i onda sutra u srijedu na miru sastavimo štand. Evo par mutnih slika pred Zagrebom.
Slovensku granicu smo prešli bez puno problema. Pokazali svoje CovidGO putovnice i pustili nas dalje. Odlučio sam se na put preko Karavanki i odmah nas je dočekala "lijepa" cesta s onu stranu Slovenske granice.
Nakon nekog vremena krenuli su lijepi planinski krajolici. Šteta što nam je magla otežavala slikanje.
Čak smo imali priliku gledati polijetanje balona točno iznad našeg dijela ceste.
Prvo stajanje je bilo u Jesenicama. Tamo smo obavili WC i pojeli sendviče pa dalje na put.
Kad smo stigli u Austriju, magla se još pojačala tako da opet nismo mogli slikati tako lijepe osunčane slike kako bi to bilo za lijepog vedrog dana.
Ovo nas odmah podsjeti na Great Western Trail
Sljedeće stajanje je bilo na nekom odmorištu u sred Alpa. Čak i nije bilo tako hladno kako smo mislili da će biti. Pojeli sendviče, protegnuli noge i ajmo dalje.
Kako ideš dalje kroz Austriju, sve su veće gudure sa strana...
Ne znam kako se zove ovaj lijepi dvorac negdje pred kraj Austrije.
Skoro kao da ulazimo u sami Mordor...
Na granici sa Njemačkom su nas sparkirali sa strane jer su mlade švabice i švabci pobrkali gdje se nalazi Hrvatska pa su mislili da smo mi iz nekog Covid žarišta. Malo su nas zadržali i kad su skužili napokon di se nalazi Hrvatska onda su se ispričali i pustili nas dalje. Već na na ulasku u Njemačku smo naišli na ovog čudnog svata.
Stigli navečer i kasnili dobrih pol sata od dogovorenog s čovjekom s kojim smo dogovorili smještaj. Srećom lik je bio jako susretljiv, odveo nas do obližnjeg Kauflanda da si uzmemo nešto za večeru i doručak, tako da smo u zadnji tren obavili kupnju prije zatvaranja. Iznenadio nas je i gajbom pive, to se od pravog švabe ne možeš nadat, a ovaj to i nije (kasnije smo skužili po nekom čudnom imenu i prezimenu).
Navečer smo nešto prigrizli i odigrali jednu partiju Castles of Mad King Ludvig i popili koju pivu pa na spavanje.
Siniša iz Lošinja nam se javio da je imao problem jer vlak s kojim je trebao krenuti iz Zagreba ne vozi tako da nije znao što bi. Kasnije ujutro je javio da je odlučio da neće ni ići jer su mu se zaredale neke nedaće sa autom, pa djetetom tako da je odlučio vratiti se doma.
3 dan - srijeda (slaganje štanda)
Mi smo dobro doručkovali. Naš kuhar - Damir (Tal) nam je pripremio jaja i špek pa krenusmo na sajam. Mislili smo odigrat Abomination pa onda na sajam ali sam ja izgleda imao neki predosjećaj da to ne bude išlo baš sve kako treba pa sam predložio da prvo odradimo štand a onda popodne u stanu odigramo igru. I naravno, kad smo došli na štand skužio sam da nisam uzeo police i stolce, ali da sam i htio uzeti u autu nije bilo više mjesta za šibice stavit a kamoli police i stolce. Reko, ajd budemo odletili do IKEA-e i uzeli one jeftine stolce što svi kupuju. Prvo smo malo uredili štand da na nešto izgleda i otišli po police i stolce. Odlučio sam investirati u još jedan Kalax, jer mi ionako treba doma pošto sam ona dva napunio.
Dođemo u novootvorenu IKEA-u u Essenu ali nema stolaca, a police jako velike pa je bio problem kako ih vratiti u HR kad sajam završi. Odlučili smo nešto i pojesti u IKEA-i ali nisam baš bio prezadovoljan s tom hranom. Saznajemo da ima još stolaca u Dortmundu u IKEA-i i krenemo tamo. To je već bilo popodne, gužva do Dortmunda, zatvoreni autoputi, koma. Srećom, tamo smo našli i stolce i police, sve uzmem i jedva to utrpamo u kombi i brže nazad. Sad već vidimo da neće biti ništa od mog laganini plana i igranja i odmaranja popodne. Kad smo stigli na štand pronađem jednu lijepu flašu Vodke sa žitom unutra. Netko je ostavio, a nisam se mogao sjetiti tko i zašto. Bit će možda kolega po izradi inserata iz Litve koji me prije par mjeseci pitao za par savjeta. Nabrzaka smo sve posložili, vjerojatno napravili svjetski rekord u slaganju Kalaxa. Stigao je kolega i iz Playmats.eu. Čovjek se zove Karol i ja se cijelo vrijeme veselim kako ću se naći s nekom ženskom Karol, a kad ono mrcina od čovjeka. Ponudili smo ga rakijom i kao svaki pravi Poljak nije odbio. Donio je neoprenske playmatove za TI4 koje sam naručio da mi ih doveze u Essen. Jedva smo sve pripremili za sutrašnji dan do samog zatvaranja sajma. Došli smo već dosta umorni u stan. Sandro nam je već za stolom zaspao dok sam objašnjavao igru. Oko 23 je i sam potpisao kapitulaciju otišao je na spavanje a mi smo još igrali do 0:00 i onda rekli, ostavljamo igru na stolu i sutra nastavljamo.
Da ne bilo predugo, ovdje ću završiti prvi dio naše priče.