Igranje s bebom

[Satarash]

Iz vlastitog iskustva: sve se može kad se hoće. Igrali bi uglavnom kad bi beba zaspala, a zaspala bi već oko 20 sati, pa nije bilo nekih većih problema. Kako je rasla, tako smo ju pomalo uključivali u sve. Evo danas ima 9 godina i upravo smo ona i ja imali maraton igranja igara po njenom izboru. Zbrijala me u love letteru, spot it i zooloretto, a izgubila u qwirkleu, okoš bokoš i patchworku. Sve se može kad se hoće. Nije nam problem bio ni prekinuti nekad. Uslikamo trenutno stanje, pospremimo igru, pa sutra nastavimo tamo gdje smo stali prethodnoga dana.

[Teehee(R)]

Pitanje nije koje igre možete igrati zajedno s malom bebom (do dobi 1-2 god) osim epskih igara višesatnog uspavljivanja ili insta diaper placementa, nego koje igre za 2 igrača dolaze u obzir za mladi bračni kad imate malu bebu koja troši 99% vremena i energije?
Da čujemo savjete i iskustva sadašnjih i budućih vlasnika male djece.
Ili se ovaj hobi pauzira na nekoliko godina zajedno sa svim drugim aktivnostima, gledanje filmova, serija, čitanje knjiga, redovito bavljenje sportom ili planinarenje.. Barem dok dijete ne postane donekle samostalno, znači do završetka srednje škole

Čestitam na bebi!
Edit: nema bebe, nema čestitke!

Dok ovo pišem, imamo dva Dječaka; u dobi od 4 i malo manje od 2 godine.

I zapravo ću prvo dati primjer na našem drugom hobiju koji obožavamo, a to su putovanja. Volimo putovati i kako su ovo dvoje stizali, tako nas je okolina plašila da je sa tim gotovo, što se pokazalo daleko od istine!
I dalje uživamo u putovanjima, ali je činjenica da se treba prilagoditi na ritam djeteta i tako planirati put. To znači npr da nema više cjelodnevnih hikeova, nema kasnih večera(nema ni mirnih ručkova ) ili izlazaka, a treba planirati i osigurati vrijeme da se djeca odmore, timing za ručak i sl. Sigurno je da treba i daleko više energije nego kad smo bili solo, no poanta je da se može, ali ne na isti način kao i prije njih.
Ovaj tekst inače pišem sa Cipra: baš smo sa njima prošli skoro pa cijeli otok.

Dalje, hobi broj dva: planinarenje. Isto ide, ali sa tako malom djecom nema više ranojutarnja brzinska Bikčevičeva ili takvi podvizi, a-a. Sada se planinare blage, tzv dječje staze, to se otegne i nema više impresivnih visinskih razlika. Opet, poanta je da se može ako se malo prilagodi, ali se ne staje!

I na kraju, zajednički hobi koji oboje volimo je jasno igranje! Ma naravno da to ide, ali uz prilagodbe, no tu napominjem da imamo sreće ili takav odgoj da djeca odlaze spavati u gotovo uvijek isto (i normalno) doba. Zna se dogoditi da umor i dječje bolesti povremeno otkažu dogovorene, pa čak i započete partije, ali igrača skupina ima razumijevanja za to. Promjena otkad su došli i da nećemo igrati teškaše ili nove igre tijekom radnog tjedna jer ćemo dan kasnije biti potrgani, tako da se to ostavlja za vikend, a tokom tjedna igra se laganije(kraće).

Gornji se popis može nastaviti i dodati sve ono što je dio modernog zajedničkog života npr treninzi, Netflix, ili štogod volite, no poanta je da se sve to može uz ispravnu raspodjelu zaduženja i malo više energije.

E sad, da odgovorim na originalno pitanje: ono što trenutno igramo ne ovisi o djeci, niti su oni puno utjecali/promijenili što ćemo mi igrati, te to i dalje ovisi o vlastitom ukusu. Ekipa za igranje nije se promijenila niti prestala dolaziti zbog beba, a jedini dodatak je da starijeg uvodimo u BGG svijet pa ima svoju mini kolekciju dječjih igara.
Od savjeta? Podjelite zaduženja i osigurajte vrijeme za sebe, igrali u to vrijeme ili Netflix/sport/whatever!

U nastavku je i jedna fotka gdje sa @blahblah i njegovom dragom igramo Isle of cats, a u krilu mi je beba tada stara 11 dana.



Pozdrav sa Cipra!

[madcow1982]

Moje trenutno iskustvo s dvoje djece(4 i pol godine deckic i 11 mjeseci curica) je takvo da ona ide u cca 8 navecer na spavanje, on u 9,pola 10 da se nakon uspavljivanja igraju lakse i brze igre, npr 7wonders duel,kingdomino, cascadia... Nesto do max 45min po igri jer iskreno nakon cijelog dana niti ja niti supruga nemamo snage niti volje za igranje nekih teskih dugih naslova tako da nesto lakse krace prije spavanja je jedino sto se igra, prave mesne igre su se svele s ekipom s kojom obicno igram na nazalost cca jednom mjesecno cak i rjede po unaprijed dogovorenom rasporedu, a cak se i to zna prekinuti zbog razno raznih nenadanih situacija koje iskrsnu s djecom po noci... Cak vise igram s malim nemesis, arnak, teraforming itd ali je to onda po nekim njegovim pravilima, ja vecinu vremena slazem i spremam, on baca neka svoja pravila, ja uvijek gubim hehe i uz to patim i gledam sa sjetom na dane kada ce oni jos malo odrasti, biti samostalniji a ja i supruga time dobiti vise vremena za prave igre.

[Valsim]

Baš je lijepo čitati sva ova lijepa iskustva .

@Teehee(R) Isle of Cats mi je upravo iduća recenzija . Baš je odlična igra.

@mado Vidiš da se nemaš potrebe bojati roditeljstva. Nećeš neko vrijeme možda osvajati alpske vrhove, ali život ti je daleko od gotovog .

[mado]

Ne čekam bebu, nije to za mene. Čisto me zanimala iskustva drugih

[Valsim]

Znači ovako se nisam osjećao prevarenim još od slušanja radioemisije Orson Wellesa o invaziji malih zelenih.

[Minsc1610]

Ja sam radi svog sina i njegovih Yugioh karata ušao u svijet boardgaminga. On je imao 5 godina a kći 1 godinu. U vrtiću svi željeli karte ja tražio po netu gdje da mu ih kupim, pronašao cartin shop i upao u Pandorinu kutiju. Danas su mi oni moja ekipa s kojima se igram najviše.

[sim4]

Mi se zasad dobro snalazimo s igranjem i bebom od dva i pol mjeseca. Naravno, veći je izazov nego prije, često se mora igra prekinut pa nastavit kasnije, ali stigli smo u medjuvremenu dosta toga odigrat. Češće se na stolu nadju igre koje kraće traju pa smo npr. dosta igrali Istanbul i u zadnje vrijeme Unmatched, ali našlo se vremena i za duže igre kao Spirit Island, Terraformin Mars i Tiletum.

[kockica]

@Teehee(R) je dao jako dobru perspektivu s kojom se apsolutno slažem, jer smo i sami planinari i kamperi pa evo da malo proširimo sa svojom perspektivom. Naravno uz upozorenje svaka beba je drugačija pa naša iskustva nisu univerzalno primjenjiva.

Prvo moram primjetiti kako je i dalje fascinantno kakvi se prioriteti slažu u glavama ljudi koji čekaju ili "pitaju za prijatelje" koji čekaju bebu. Promatrači sa strane bi pomislili kako novopečeni roditelji završavaju na nekakvom groblju slonova, nekad ih se prisjetimo i spominjemo sve najbolje o njima, možda ih povremeno sretnemo u shoping centru dok Mama kupuje stvari za kućanstvo, a Tata lebdi nad Djetetom u improviziranoj igraonici da ne isproba novi inovativan način da prekrši sve zakone fizike i samoubije se, pa se samo nakratko pozdravimo s njima i brže bolje pobjegnemo da ne gledamo više Tatino upalo lice i ispijene beživotne oči , svakako još i potrčimo jer Mama je na vidiku, izlazi iz dućana i nosi vrećice i ako nas primijeti, sigurno će se hvaliti kako ni ne može zamisliti život bez majčinstva, a onda će posegnuti za mobitelom da pokaže stotinjak fotki djece koje inače uredno preskačete na njihovom facebook profilu.

Ima takvih roditelja, ne kažem da nema, ali za ljude sa strašću, u bilo kakvim aktivnostima, roditeljstvo je izazov a ne mrtvačnica hobija. Stvari su tek postale izazovnije, i sad otvarači ove i sličnih tema pitaju koliko se još možete igrati. A druge stvari?

Recimo otkako sam otac, ja sam se prestao plašiti spolnih bolesti, to možeš dobiti samo seksom, a to je već lutrija koliko ćeš ga imati, pogotovo kada imaš više djece različite dobi od kojih neka se rano dižu a tinejdžeri pak poprimaju karakterističnu albino boju kože jer noći su sad njihove. Odemo u DM, pokažem ženi Durex pack od 10 komada, a ona meni "Oho, kupujemo za cijelu godinu unaprijed!" Kad se i stvori prilika, predigra se svodi na tko će se brže skinuti jer prilika u trenu može nestati pa pitanje kada ćete je opet dočekati.

I sad, referencirajući se na komentar istrijanskog kolege sa drugog topica ,

Iskreno za igre od 20-30 min ni ne ustajem iz kreveta.

baš me zanima kada ti se pruži prilika, hoćeš li izjaviti "mnjeh, neću se dignuti za 15- 20 minuta akcije". (namjerna dvosmislenost) Hoćeš buraz, itekako hoćeš. Lažu ljudi ako govore da neće, zato nas i ima 8 milijardi.

Ista stvar je i sa igrama, jer kao i sa seksom, nema ama baš nikakvog razloga da igranja zamru, samo što ćete se prilagoditi drugačijim okolnostima. Friške bebe nisu toliko interesantne ( posebice ako vam nije prvo), to samo siše, puni pelene i spava. Zapravo tu još možete naći itekako vremena za igranja kao što ste se puno mogli igrati i do dugo u poodmakloj trudnoći, uz naravno toleriranja trudnica na česte prekide igranja zbog učestalih odlazaka na wc jer bebina prva igračka je majčin mokraćni mjehur kojeg svako malo pritišće.

Tek nekoliko mjeseci kasnije bebe postaju interesantnije, ali i opasnije po sebe, pa se i igranja svode na brzinske partije, kad već ne možemo neke druge aktivnosti, srećom postoji cijela niša društvenih igara za roditelje u celibatu. To je kao Race for the Galaxy, tako biste rado razdužili partiju, gradili cijeli engine, ali pobjeđuju oni koji shvaćaju značenje riječi Race u naslovu igre. ( btw, odigrali nekoliko partija u ovih tjedan dana). I te igre mogu biti čisti fileri ali i visoki koncentrat uzbuđenja koje inače prati tzv. teškaše.

Kasnije nadobudno pokušavate pretvoriti svoje potomke u stalne suigrače, neki s više, drugi s manje uspjeha, ali nebitno, jer prije ili kasnije dolazi faza gdje ste smetnja svojoj djeci, ne trebate im, dovoljni su im vilenjaci i mace papučarice koji čudesno pospreme njihove sobe, operu i slože im odjeću u ormar, a frižider pune hranom. Ajde, nije da vas skroz ne trebaju, ipak trebaju nekoga žicati za džeparac. Ali zato slijedi renesansa, sami ste kod kuće, žena nešto sprema u kuhinji, a ti joj se prišunjaš i obgrliš je s leđa: "Sad kad smo sami, da budemo malo divlji i odigramo Terraforming Mars sa SVIM ekspanzijama?"

I djeca odrastu a Mame i Tate sa početka priče postanu odjednom izgubljeni, za što sad da žive? Kako ispuniti vrijeme dok ne stigne unučad? Iznenađujuće Mame bi se tako rado brinule za djecu ali nervira ih kad se Tate ponašaju kao djeca. Ali zato mi ostali otvaramo medicu sa Ramića dvora i čestitamo si na uspješno svladanim izazovima (glavni quest je, naravno da djecu uspijemo otpratiti u odraslu dob, ali tu su i sporedni, premda ne manje važni questovi da udovoljimo svojim strastima).

Eto to je poanta mog posta, živite u strahu i nalazite izgovore da postanete Mama i Tata, ili živite uz roditeljstvo. Može se, drugačije je, ali nikako ne i manje kvalitetno.

[Aliensb]

Dok je beba mala puno je lakse, manje snage crpi, dosta spava, kad poraste i onda sta god ti uzmes ona to mora pipkat je teže, ali da se i tada pomocu baka servisa i slicno.

Također dijete ima mnoge faze pa smo mi iz naseg iskustva skuzili da kad ljudi pisu da moras stvoriti ritam dijetetu da je to najveca glupost i da to pisu ljudi ili koji su imali srece ili koji su zaboravili kako je bilo, kod nas je mala prvih 7 mjeseci spavala cijelu noc i bilo je milina, onda je krenula faza od par mjeseci da se probudi tipa u 2h i nece zaspati do 5 ujutro, pa je onda odjednom pocela zaspjevati oko 21 i spavati cijelu noc, nakon toga je bez da smo ista mjenjali dosla faza kad nece zaspati do 1-2 u noci, sad je opet sa dvije godine bez da smo ista mjenjali ide spavati u 20h i u vecini slucajeva spava do jutra tako da sad teoretski svaku vecer mozemo igrati i tipa meni nije problem poslije podne otici na igranje kad znam da ona spava od 20h.

Tako da ce biti prilagodbi oko igranja i faza sa vise ili manje igranja, ali sve se moze i s djetetom.