Dragi svijete,
Pišem ti ovo jer sam se probudio zaključan u vinskom podrumu, sa laptopom u krilu i porukom:
“Napiši recenziju o partijama koje si igrao jučer. Inače....!“.
U normalnim okolnostima se ne bih žalio na ovakvu nepriliku, no mislim da nisam smio popiti onu zadnju bocu. Nije mi dobro, i ne znam koliko ću još boca morati popiti prije nego što mi bude bolje.
Ne volim upirati prstom, no mislim da je za ovo odgovorna osoba koja je napisala izvještaj iznad mene. Da, ta osoba koju prokazujem kažiprstom.
Postoji mogućnost da sam se sam zaključao u podrum, ponio laptop sa sobom i napisao poruku sam sebi - i čudnije stvari su mi se znale događati u prošlosti. Ipak, odlučno odbacujem ovu mogućnost jer bih se u tom slučaju zaključao s vrećom pereca – dobro pašu uz vino.
Enough talk! Počnimo...
Ovaj utorak u Carti Magici je bio pun događaja.
Svaki utorak u Carti Magici je pun događaja, no ovaj je možebitno bio događajniji od drugih.
Pitam se je li „
događajniji“ zapravo i riječ, ili samo kreacija jednog uma koji prečesto razmišlja anglosaksonski.
U svakom slučaju, prinesite stolac i čujte i počujte o događajnim zanimljivostima koje su iz perspektive bezimenog pridošlice zadesile naše svima omiljeno okupljalište u utorak navečer.
Ako biste stupili u igraći prostor Carte Magice negdje u pola sedam, bilo sa predumišljajem ili bez njega, prvo što biste primjetili jest skupinu od sedam ljudi koja je bila okupljena oko nepoznate igre. Kada biste se približili, prepoznali bi tu igru kao Battlestar Galacticu sa Pegasus ekspanzijom, no ništa ne biste znali o situaciji u igri, o ljudima koji je igraju, niti koja strana drži težište za konačnu pobjedu. Ipak, uzevši u obzir činjenicu da čovječanstvo postoji, i da je krvna grupa O još itekako prisutna, mogli bi zaključiti da su stari ljudi i Cylonci ipak naposljetku došli do zajedničkog jezika i u miru naselili jedan mali treći kamenčić od Sunca (
spoiled!).
Meanwhile, in a land far, far away...
Priča govori o nepoznatoj krčmi u nepoznatom gradu, gdje se osmero nepoznatih ljudi, od kojih se troje tek predstavljaju kao ljudi, našlo da večeraju i razgovaraju o neobjašnjivim, enigmatičnim događajima koji su posljednjih par mjeseci zadesili kraljevstvo. Troje predstavlja uzroke tih događaja, troje pokušavaju otkriti uzroke, dok dvoje jednostavno nije briga ili imaju svoje agende. Shadowi i Shadow Hunteri su se napokon našli na jednom mjestu, i sada će pokušati otkriti čije lice je stvarno, a čije je ono od drugoga svijeta.
U dalekom kutu krčme, udaljen od ostalih slučajnošću ali i namjerom, redoviti gost već posljednjih dvadeset godina, stari deda Daniel je pijuckao svoju pivu i na mahove dobacivao uvrede pridošlicama, nadajući se da će barem jednoga izazvati na dugo željeni sukob. Deda Daniel je pripadnik stare i izumrle religije, koja obećava nevjerojatna bogatstva ukoliko bi mučenik izgubio život u žrtvi i borbi. Ipak, nitko se nije obazirao na komentare staroga jarca, na što je deda samo cinično ispuhao nosnicu i nastavio piti.
Allie, karakteristična po svom crvenom kaputu, je uvidjela da će nevolja uskoro uslijediti, ali je također prepoznala i vukodlaka koji je, sada skriven u pojavi čovjeka, bio odgovoran za smrt njezine bake par mjeseci prije. Dosjetljiva kakva jest, ponudila je masažu stopala čovjeku-vukodlaku nadajući se da će ga taj čin omesti prije smrtonosnog napada. Također, palo joj je na pamet da napije vukodlaka, no činilo se da vukodlak isti posao obavlja sasvim dobro sam po sebi.
Bila je u pravu.
Borba je uslijedila, namještaj se preokretao, trgao i letio, krčma se ispunila prašinom, dimom i smrtonosnim vradžbinama koje su pridošlice nemilice izmjenjivale.
Zadnji udarac je pao, i gungula zvukova je utihnula. Potpuna tišina je osujećena jedino pucketanjem vatre u kaminu i povremenim cvilom krčmareve žene (što je zapravo dolazilo od krčmara, koji je radio kalkulacije u glavi za otplatu goleme nastale materijalne štete). Prašina se slegla, prvo otkrivši Emi sa ispruženom desnicom, a onda i sjekiru sa srebrnom glavom koju je u desnici bila čvrsto držala i duboko ukopala u vukodlakovu lubanju. Vukodlak je, naizgled ulovljen u međukoraku, nekako ostao stajati u prizoru najbrže progresije
rigor mortisa ikada viđenoj.
Uz gunđaj, Emi je potegnula i izvadila sjekiru, a vukodlak se potmulo srušio na pod. Pogled joj je i dalje bio usredotočen na truplo stvorenja koje nije od ovoga svijeta. Teško je disala od umora.
„George?“, upita.
Franklin se sagnuo da opipa puls paloga kolege.
„Mrtav.“, odgovori.
„Pokopati ćemo ga kasnije. Spali ostale.“, reče Emi, a usput dobaci vrećicu zlata prepadnutom krčmaru.
„Za tvoju nevolju.“
Krčmar je letimice bacio pogled na sadržaj vrećice. Bilo je i više nego dovoljno.
Stari deda Daniel je samo cinično ispuhao nosnicu i nastavio piti.
Mali sukob u dalekom gradu je stvorio priču. Priča će s godinama postati legenda, a legenda će postati mit. Jedino pitanje je – hoće li se itko sjećati Allie i njezine masaže stopala?
Za neke priča tu završava, no ne za vampira i Georgea, koji su se pod utjecajem nepoznate vradžbine uspjeli reinkarnirati, i otišli su u daleku zemlju zvanu Faerun, u bogati grad zvan Waterdeep. Tamo su izgradili nove živote, osnovali političke stranke i postali Lords of Waterdeep.
No što mi, obični građani, znamo o političkim igrama i intrigama koje se izvode iza koprene tajni. Iz naše perspektive, kada se pristaše tih dviju stranaka verbalno, a ponekad i fizički, sukobe na ulicama našeg blistavog grada, dok jedni viču „Arkanisti!“, a drugi kriješte „Warfareisti!“, jedino što mi čujemo je „...isti!... isti!“. Waterdeep jest ono što jest, a to je oduvijek bio i uvijek će biti. Koji Lord je pobijedio, a koji će ostale dane svoga života provoditi u tamnici, ili u izgnanstvu - kao novi igrač famoznih kriminalnih organizacija Undermountaina... to samo ti Lordovi u pitanju uistinu znaju.
Meanwhile, in a Galaxy far, far away...
„Ono što moraju učiniti je natjerati Rebele da natjeraju Uplifte da prestanu raditi ona ******!“ –Beorge Gush, Imperator Čovjeka i Svemira.
... je jedino što je naš vrli i besmrtni Imperator mogao reći na četiri pohlepna igrača koji su, sa novootkrivenim ljudskim Jump drive-om, krenuli u proširivanje svojih svemirskih domena i započeli Race for the Galaxy.
Osvajanje galaksije je teklo kao i bilo koje drugo osvajanje u ljudskoj povijesti – Explore za nove resurse i plodna tla/planete, Develop za što veće i brutalnije pucaljke, Settle istih tla/planeta bez obzira na komentare domorodaca, Consume tih istih domorodaca i njihovih resursa, i naposljetku Produce na Settle-anom tlu za novi Consume resursa. Znam što mislite za Consume, no obećavam da su nove tehnologije i napreci, provedeni u čast i slavu Njegove vladavine, omogućili brzu i bezbolnu smrt domorodaca. Igrač koji je najrevnije provodio Njegovu volju je dakako nagrađen zasluženom pobjedom. Snaga i čast Imperiju!
Novoosvojeni teritoriji su otvorili mogućnost na nova osvajanja, no jedan od igrača je morao prijevremeno dati ostavku uslijed zaprimanja obavijesti sa kodnim riječima Android i Netrunner, i da se obavezno mora vratiti na matični planet da zaštiti korporativni integritet i interese ulagača.
Preostala tri igrača, gvozdene ruke Imperatora i utjerivači Njegove volje, osjetili su novu klicu pohlepe koja je na trenutke znala iskvariti njihove riječi i opsjednuti njihove umove, i sa tim vrlinama modernog galaktičnog doba su krenuli u dvije nove kampanje.
Zanimljiva trivijalnost jest da je jedan od igrača, yours truly, svaku kampanju pokušavao biti jako prestižan – strategija koja ga je oba puta dovela na rub pobjede, samo da bi mu ona u zadnji tren bila oduzeta od strane igrača koji je zapravo pokušavao biti produktivan i koristan. Ovo samo dokazuje da nije sve u reputaciji niti u tituli, da se ne može živjeti samo na staroj niti novoj slavi, i da bit uspjeha leži u pro-kapitalističkom pristupu korumpiranih korporacija, što zapravo i jest srž daleke, nama nezamislive budućnosti (
ha-ha!).
„Korumpirani industrijalče – dobar posao! Vi ostali, I am disappoint!“ – Imperator Čovjeka i Svemira
I tako je završila sesija društvenih igara ovoga utorka u Carti Magici.
Nadam se da ste uživali u recenziji i da vas je to potaklo da, ako već niste, nas posjetite za utorak nakon sljedećeg i osobno iskusite ove nevjerojatne doživljaje. Biti ćemo tamo za vas
Dakle, vidimo se u utorak, 12.08., od 17h, u Carti Magici!
(Mogu li sada van?)
.
.
.
.
.
.