21.1.2015. srijeda
Voćarska 9, Petrinja
Radi obaveza morali smo prebaciti igranje utorkom na srijedu i iako smo dogovorili da ćemo ubuduće prvi utorak u mjesecu igrati nove igre, ostale utorke igrati samo igre koje zna većina igrača, a zadnji vikend test na Parnjačama dogovorio sam se s dečkima da iapk isprobamo Viticulture kako bih bio spreman za objašnjavanje iste u Puli na njihovom 2. Danu Društvenih Igara.
Igrači:
1. Matta - zeleni
2. SaleGT - narančasti
3. Draž - žuti
4. Dam Dam - plavi
5. Sadistiko - bijeli
Moram pohvaliti pravila koja su stvarno vrhunski napisana (uz jedan veliki nedostatak gdje bi bile objašnjene neke ili sve karte koje su u igri). Igra je lako igriva, ali ipak nije toliko banalna kako sam ispočetka pomislio. Worker placement ali s zanimljivim dodatkom glavnog radnika Grande koji može aktivirati bonus iako nije stao na bonus polje, te može odigrati akciju čak iako su sva polja te akcije puna. Čovjek bi pomislio, to je lako, al nije
Trebala je proći godina - dvije da bi dečki pohvalati konce ali poslije je sve išlo vrlo lako što se tiče odigravanja, ali odluke su se dobro promišljale.
Moj Matta je odmah imao kritiku oko toga kako je nečitljiv tekst na ploči igrača. Već smo navikli da će on naći nešto što ne valja

Ispočetka smo krenuli nesigurni jer nismo znali što možemo očekivati od karata. Kad smo vidjeli da karte mogu napraviti veliki (al ovdje stvarno veliki, možda čak i preveliki u nekim slučajevima) preokret, svi smo navalili na žute karte posjetioca. Kad smo za godinu - dvije skužili da su plave karte još bolje svi smo se uhvatili i njih. Kombinacije vezanja dvije plave, ili dvije žute karte može pomoći igraču da se izvuče iz govana ili odskoči od ostatka ekipe.
Ja sam vrlo rano krenuo sa skupljanjem bodova i lagano krenuo prema broju 20 gdje igra završava. Dam Dam je hvatao korak, ali je presadio svoje vinograde pa nije baš imao što za ponuditi u početku igre.
Ja sam nakon njegove velike sadnje vinograda shvatio da nije baš dobro imati sve vinograde skroz zasađene jer onda ne možeš napraviti roze ili pjenušavo vino. Tu još moram malo pošnjofati po BGG forumu jer nigdje ne piše da li smiješ pomiješati npr. crno grožđe 5 i bijelo grožđe 5 da bi dobio roze vino 9 (jer 5 + 5 je 10, a pošto u pravilima piše da je miješanje grožđa jednako zbroju dvije ili tri vrste grožđa, mi smo igrali da ne možeš miješati grožđe ako prelazi maksimalnu vrijednost vina 9).
Osim toga ima i nekih nelogičnosti za nas koji smo navikli na simulacije i koji znamo kako se radi vino. Prije nekih 8 ili više godina smo aktivno radili simulaciju sadnje vinove loze, uzgoj grožđa i izrade vina. Kako je taj projekt propao nikad nismo završili započeto, a naslikali smo se vinograda i uzoraka grozdova u tih godinu dana. Al šta je tu je.
Nelogičnosti u igri su da kad posadiš vinograd s lozom, iako imaš više sorti grožđa kad bereš onda se sve miješa i sve sorte bijeloga postaju jedna kaca svih pomiješanih sorti. To baš i nije slučaj u stvarnosti ako želiš kvalitetno ili vrhunsko vino.
Druga nelogičnost je da grožđe ne propada ako ostane u kaci preko zime. Pokušajte to jednom, ako vam nije žao propalog grožđa. Mada jasno je da bi to bilo prerigorozno kad bi to grožđe propadalo radi manjka akcija koje igrač može odigrati za vrijeme godine. Ovako je ovo svedeno na razinu totalne nelogičnosti ali se dobro uklopilo u gameplay koji prašta ako ne obavite izradu vina iz grožđa.
Treća nelogičnost je da od 3 loša vina napravite vrhunsko pjenušavo vino, al opet, pošto se ne radi o simulaciji ne zamjeram.
Jednom kad se ušaltate u ovu šemu i mogućnosti onda zapravo vidite da vam ne trebaju svi vinogradi stvarati puno grožđa jer ih u početku igre nećete moći pretvoriti u vino i na kraju prodati kako bi zaradili bodove i stalni upliv para.
Igra je puna kartica koje olakšavaju stvari koje inače ne bi lako napravili pomoću par radnika s kojima raspolažete.
U igru se kreće sa 2 radnika i jednim Grande, a moguće je proširiti ekipu do 5 radnika + jedan pomoćni radnik kojeg onaj tko se odluči buditi najkasnije (čitaj igra zadnji) kroz cijelu godinu dobiva za đabe.
Da se vratimo na samu igru. Dok sam ja već dobro zaglavinjao preko 10 bodova, svi osim Dam Dama su još uvijek bili na 0,1 ili 2 boda. Dam Dam je jedini vidio da nema šale i da se treba hvatati bodova dok se može.
U zadnjoj godini je bilo jasno da ću ja uspjeti doći do 20 bodova kad se ta godina odigrava do kraja, ali sam napravio par grešaka (krivo odigrao, a nešto me i uštopalo) pa je ispalo da skoro neću uopće završiti još jedan ugovor s vinom i tako skupiti preko 20 bodova. Srećom, Matta je nešto popizdio jer mu nije bilo jasno kako se odigrava neka karta pa nije uzeo to polje koje mi je bilo jedina nada. On to srećom nije znao i ja sam uspio završiti posao i prebaciti 20 bodova. Time je igra i završila.
Konačni zbir bodova [Ime bodovi (ocjena za igru)]:
Sadistiko 23 (9)
Dam Dam 12 (9) -
bio bolji za 1 liru od Saleta koji je u zadnjoj godini skočio ko lud
SaleGT 12 (6,5)
Matta 11 (6)
Draž 10 (6)
Igra je trajala ultra dugo od 21:27 do 1:05, punih 3 i pol sata.
Ocjene su dosta loše ispale i Viticulture je završio na neslavnom 33. mjestu moje top liste igara.

Tako ću od sada ovdje ubacivati jednom tjedno ako dođe do promjena u poretku Top Listu 10 najboljih igara iz moje kolekcije i pokoje igre od prijatelja:
R. br. Igra Ocjena Glasovi
1 Pandemic 9,67 3
2 Formula D 9,40 10
3 Stone Age 9,38 13
4 Fang Frisch (Cash-a-Catch) 9,25 8
5 Alhambra Big Box 9,19 16
6 Lords of Waterdeep + Scoundrels of Skullport 9,16 16
7 Thurn und Taxis Big Box 9,07 15
8 Dominion 8,99 10
9 7 Wonders 8,91 16
10 Merchant of Venus 8,90 5
Matta je bio jako nezadovoljan, čak je usporedio da je Viticulture gora od Vinhos jer karte donose previše sreće u igri. Nije mu se svidjelo što se dugo nisu nikud pomakli po bodovnoj traci, al ja se ne bi složio. Da su znali što treba raditi ne bi to izgledalo baš tako. Tako da moramo čekati do sljedećeg igranja da vidimo da li će se situacija drugačije razvijati.
Matta je kroz cijelu partiju imao hrpe love, Sale je non stop bio pred bankrotom, a najviše ga je štopalo to što nije uzimao nove ugovore koje može ispuniti. Na kraju igre je na osnovu teških ugovora zaradio svih 12 bodova u samo jednoj godini. Draž je pokušao uštedjeti na radnicima, ali ni to se nije pokazalo učinkovito. Dam Dam i ja smo imali sličnu taktiku, uzeto što prije radnike i onda dalje skupljat po malo pare i bodove, samo što sam ja uspio bolje povezati svoje karte. Do karata se lako dolazi pa ih se uopće ne treba previše vezati uza sebe, nego ako vidiš da ti ne treba, vuci drugu a ovu ili utrapi nekome ili prodaj, a u najgorem slučaju odbaci na kraju godine kao više iznad 7 dozvoljenih karata u ruci. Dam Dam se složio da treba odigrati još koju partiju pa da se onda vidi kako će se stvari razvijati.
Meni se igra svidjela jer nije preteška za naučiti, komponente su na zavidnoj razini, predivan je zvuk metalnih novčića kad ga baciš na hrpu i kažeš: “Evo plaćam za…”. Ono što me malo zateklo, je trajanje igre. Poznavajući svoju ekipu, ne vjerujem da ovu igru možemo završiti u roku koji je dizajner napisao (90 min), prije će to biti 150 ili više. Jer opcija je puno i krivi korak u ranijem trenutku se može kasnije skupo platiti.
Nadam se skorom ponovnom igranju. Tuscany sam im za sad samo pokazao i ne namjeravam ih još s time opterećivati jer to bi značilo još više mogućnosti, a to ćemo ostaviti za neku kasniju igru kad budemo malo uhodaniji s mehanikom osnovne igre.