Preporuka ratne igre za pocetnika

[Igor]

Drago mi je vidjeti da su iskazane razlike između onih igara koje nisu wargejmovi (Tide of Iron,Axis and Allies) a svojom pojavom mogu navesti na potpuno drugačiji zaključak o wargejmingu.
Preporuke ovdje napisane zapravo su odlične,mogao bih samo dodati Germantown taktičku simulaciju,vrlo dinamičnu tj. zabavnu,sa dobro napisanim pravilima,specifične primjene karata tijekom bitke.Stevenova divizija koja će u kasnijem dijelu igre stići u pomoć,bila je tog sudbonosnog jutra potpuno pijana,da cijela divzija,pa će random pucati po svima...

Potvrđujem ono što je Vatanen napisao za Paths of Glory,možda jedan od najboljih CDG,zahtjeva razumjevanje pravila ali uzvraća višestruko svojom posebnom atmosferom koja "okružuje" PoG - nail bitter tj. grizač-noktiju
"(jesam li vam već pričao kako je s jednim malim srpskim korpusom "odrezala" pola mape i stavila jedno deset austro-ugarskih i njemačkih armija out of supply u trenutku u kojem sam ja bio valjda na 19 od 20 bodova potrebnih za pobjedu?)" O ovome slučaju mjesecima bruji cijela zajednica,te je u novom reprintu PoG-a negdje pri kraju Playbook-a Ted Raicer napisao osvrt sa naslovom "Kristina's Hammer - Vatanen's twilight years at the Eastern Front"

Iako ne spada u lakše naslove,ali savršenstvo mehanike,ukomponirano sa kartama i vrhunskom produkcijom te predstavlja benchmark iliti zlatni standard za sve naslove koji se bave bitkama na Pacifiku Empire of the Sun

S druge strane ukoliko je GBoH u izboru,preporučio bih da se fokus drži na antici,kako kasnijii naslovi imaju tendenciju da budu daleko kompliciraniji ali još i zanimljiviji.U taj izbor bi ušli Caesar: Conquest of Gaul ,Chariots of Fire i Hoplite

[Epic]

Za sada mi se najzanimljivijom Čini No retreat.svidja mi se sta se može igrati i solo.za slučaj za nitko od mojih eurogamera neće biti zainteresiran.valjda nije glupo pitanjeali kako takve igre funkcioniraju? Nemam uskustva sa solo igranjem.Znam da nije isti doživljaj kao protiv stvarnog protivnik, dali se može odrediti težina AI-a? Kao kad igram PC igre pa mogu odrediti težinu od begginer do ekspert.

[Stips]

Imaš algoritam, pa ga možeš prilagoditi. Recimo u Labyrinthu: War on Terror ima par razina težine - uvijek je to isto ponašanje igre, samo su druge brojke za novačenje novih terorističkih ćelija. Što će reći, više ti problema stvara igra pa poslijedično moraš igrati bolje e da se izvučeš/pobijediš.

[Igor]

Nisam siguran da "No Retreat" ima takav mehanizam prilagodbe težine,razmišljam da bi takav mehanizam oduzeo dosta vrijednosti simulacije a dodao igri.
Solo igranje je vrlo dobro podržano kod wargejmova,generalno govoreći,iako solo igranju CDG naslovi nisu skloni u potpunosti,a i ovisi koliko bi korektno odigrao optimalne poteze kada vodiš obadvije strane u svakom slučaju.

Kako se nebi krivo zaključilo da bacanje kocke uzrok je replayability-ja,on proizilazi iz niza faktora koji utječu na tempo i odluke igrača,teren,moral,vrsta jedinica,vrijeme,oprema,trening,kretanje,FoW..itd.
Pa se može reći da je potrebna stalna adaptacija na uvijek novonastalu situaciju,i brzo i konstruktivno razmišljanje.Na rezultat kocke utječu tvoje odluke koje mogu biti rizične,i sukladno tome sa dosta sreće i upitnim ishodom ili se određenim manevrima i sastavom jedinica pokušava postići najoptimalniji odnos, ovisno o vrsti napada i njegovu intenzitetu i dobiti time bolji omjer....lakše reći nego učiniti....
Neki naslovi sadržavaju nekoliko scenarija (bitki) u kojima snage mogu biti prilično jednake,do scenarija gdje jedna strana očigledno nadmoćnija,pa ipak može dobiti bitku,niti jedna niti druga varijatna nije lagana,iako potonja zahtjeva odlično poznavanje svojstva svake jedinice tj. njihovih najslabijih točki.
U svakom slučaju da li kod igranja solo ili u sa protivnikom,nisi promatrač događanja nego aktivni sudionik tako da niti jedna igra neće biti ista.

Za primjer kojim se detaljima bavi jedan kompleksniji wargejm,u ovom slučaju iz BAR (Battles from Age of Reason) serijala,preporučam ovaj LINK sa odličnim slikama i objašnjenjima,uz napomenu da vrijeme prikazano na slikama odgovara turnovima u igri - 20min jedan turn.

[Stips]

Nabavi http://www.victorypointgames.com/no-ret ... it-83.html

Opet primjer iz War on Terror: ne vidiš AI-jeve karte, već dolaze u 'slijepom' nizu jedna po jedna (dakle slučajno). Radi toga su neka pravila modificirana, malo je AI pojačan kako ne bi mogao tako lako exploitat njegovu bezumnost. Konkretno, a to ćeš znat iz TS, svoje evente na njegovim karticama _ne_ pucaš.

No što to znači? Znači da nema strategije sa strane AI-ja. Kao i u video igrama, naučiš mu algoritam i onda ti je strategija u rangu kuhanja - imaš recept i paziš da ne zagori na ulju i ako vidiš da će pokipiti malo otklopiš lonac. Neusporedivo s čovjekom.

Igre koje su zabrijane na solo su zabrijane na solo, i pustimo njih na stranu sad. Recimo ona Phantom Fury. Uz svo umovanje svjestan sam da je to glorificirana zagonetka. Ako hoćeš, to je mega-sudoku s vojnom temom i vojnom terminologijom i sličicama malih vojnika na komadima kartona. Pa opet razmišljam o nabavci, jer me zanima. Dakle i solitaire igre imaju neko svojem mjesto pod suncem. No ovdje pitaš o solitaire aspektu igara koje nisu solitaire.

Neki razlog postojanja ovog hobija je, kad se maknu sva fantasy/sf/povijesna zabrijavanja, čovjekova ljubav za nadmudrivanjem. Što se administracije tiče video igre šišaju i najmonsterskije monstere, tako da ne zavaravajmo se da su u aspektu računalne obrade superiorne računalnim, jer nisu. Društvene su igre superiorne i uvijek će biti, meni, zbog svog političkog apekta. Zoon politikon, ok? _Društvena_ igra ima u sebe utkano nadje*avanje. To joj je bit. Blefira li oponent ili ne, i što on misli o meni blefiram li ja ili ne (nauštrb mojim realnim planovima)? I koliko iteracija toga nije-je-nije-je briješ da onaj drugi drži u glavi. 1-2-3-7? Nijednu, trokira već pol sata zbog gemišta? Svaka dobra igra u sebi ima učahurenu politiku. Baš svaka.

A vrijedi i spomenuti da koliko god bile na poteze, zapravo su real time a bome i real space. Nema bolje nego kad se sprema bidanje u npr Cycladesima i sad tko će gdje i koliko, pa krenu sijevati pogledi. Ili u El Grandeu kada netko uzme intrigu, pa krene mrsiti

Moj ti je savjet:
- igraj protiv ljudi
- kreni s temeljnim sustavima

Gle, bolje ti je odigrati u npr tjedan dana glatko tri Julija Cezara i jednog Strike of the Eagla nego se mučiti kroz dva Strike of the Eagla. A ak te muči Julije Cezar, bolje je odigrati glatko nekoliko Nexus Opsa nego jednog Cezara. Kad odigraš dovoljno temeljnih sustava onda ti je svaka igra pitka (ili, glatko). Npr Vatanen i Igor imaju bogatije iskustvo u wargamingu od mene, pa ipak bez ikakvog grča bih izašao na megdan. Rulebook je rulebook, a to kaj ima više stranica znači smoa da pokriva više iznimaka, da je detaljniji. No za početak, samo pomalo.

[igor1970]

Ej ekipa, skroz cool je ovo meta-wargejmanje (i meni jedino što mi u zadnje vrijeme konzistentno preostaje), ali što kažete da pokušamo organizirati neko stvarno čoporativno wargejmanje? Sa svakim od vas imam otvoren račun za gejmanje pa ipak nikako da se nađemo...

Mislio sam neki "balkanmonstercon", gledam američke penziće, obavezno barem jednom godišnje odu u neki hotel i tjedan dana se gejmaju (consimworld, mmp winter offensive, gmt east itd.). Mislim da za nas nije realno tjedan dana, realnije neki vikend, subota i nedjelja od jutra do mraka.

Jedino se mislim koji prostor bi mogli uzeti - da li se negdje može dobiti soba sa par stolova za vikend? Možda bi nas se moglo skupiti 5-10? Termin?

p.s.
uostalom to mi je jedina realna prilika da stvarno odigram više od jednog turna eots...

[Igor]

Ej ekipa, skroz cool je ovo meta-wargejmanje (i meni jedino što mi u zadnje vrijeme konzistentno preostaje), ali što kažete da pokušamo organizirati neko stvarno čoporativno wargejmanje? Sa svakim od vas imam otvoren račun za gejmanje pa ipak nikako da se nađemo...

Mislio sam neki "balkanmonstercon", gledam američke penziće, obavezno barem jednom godišnje odu u neki hotel i tjedan dana se gejmaju (consimworld, mmp winter offensive, gmt east itd.). Mislim da za nas nije realno tjedan dana, realnije neki vikend, subota i nedjelja od jutra do mraka.

Jedino se mislim koji prostor bi mogli uzeti - da li se negdje može dobiti soba sa par stolova za vikend? Možda bi nas se moglo skupiti 5-10? Termin?

p.s.
uostalom to mi je jedina realna prilika da stvarno odigram više od jednog turna eots...

O da,trenutno su prijave za čoporativno igranje AWaW,Lancaster, Pennsylvania,rezerviraju se sobe po najavi dolaska i upravo kako kažeš penzići rasturaju.Kada si slobodan možemo se naći barem na kavi da dogovorimo detalje?

@Stipsonov - slažem se za AI,pa je potrebno ne igrati neko vrijeme kako bi pokušao zaboraviti algoritam po kojemu djeluje.Ovo je čak i slučaj kod Crusader Kings za koje smatram da imaju prilično dobar AI.
Ljudska kreativnost može od jedne igre napraviti epsku priču,unutar zadanih pravila,testirati nove granice logike a i spoznaje,Sun Tzu principi ,internalizacija borbe i odluka....
I kada si spomenuo da su zapravo real-time,zapravo su i vrhunska drama,u gotovo svakom wargejmu protivnik reagira istovremeno na tvoj potez,tu se taktike i strategije raspadaju jednim potezom a stvaraju nove.
Kako god,tvoj hrabri stav se cijeni

[Stips]

@Igor1970 - Čini li mi se da se to sprema neka unofficial wargame konvencija?
Ni najam kuće nije nemoguć ako se skupi više igrača, brijem da je i bolje i jeftinije od hotela.
Aj ak će biti kakva kava za razgovor/dogovor, zovi!

@Igor - Ha sad koliko je hrabar stav... Solitaire je po meni prvenstveno za učenje pravila a sad kaj ne živimo u utopiji napučenoj ornim suigračima i bez svakodnevnih obaveza pa igramo solitaire, to je kaljava realnost a ne preferirano stanje stvari

[Vatanen]

@ igor1970 i svi: Da, da i da - ajmo radit konvenciju. Slažem se da je kuća najbolji izbor, možda idealno nešto primorsko, a da je najbliže Zagrebu, dakle neke Istre / Opatije / Crikve? Ako je to preteško, čujem od buraza da ima super kuća po Prigorju/Zagorju za rentanje... A od drugih frendova pak da su Lika/Gorski kotar idealni za to. Jedini uvjet je bolanovski - veeeeliki stol/stolovi.

Meni se čini da bi brojka pozvanih trebala biti ne prevelika i djeljiva s 3 (dakle npr. 6, 9, 12 do max. 15) - naime mislim da je mudro izbaciti 2-player igre, što nam ostavlja jasniji okvir: recimo: COIN, HIS, Sword of Rome, US (jer je za 3)... i još neki 3-player naslovi (dopunite po željama).

Mislim da je must odrediti naslove najmanje mjesec dana unaprijed, kao i uplatiti barem dio love - ne samo zato jer će ionako trebati za rezervaciju, nego jer je uplata = ozbiljnost pristupa (u smislu učenja pravila i neotkazivanja).
Fakultativno: možemo dio dana odvojiti za prezentacije.

Prijevoz: ovo mi se čini važnom, a malo zeznutom temom jer smo, čini mi se, ovisni o autima - treba furati kutije, sumnjam da je netko spreman izložiti se milosti autobusnog bunkera...

Dakle ja sam totalno nabrijan na ovu ideju - idemo raditi prvi hrvatski wargaming con.

[Vatanen]

@Stipsonov - solitaire je realnost i u ozbiljnijim gaming društvima poput američkog - s jedne strane zbog suvremenih poslovnih uzusa, s druge zbog razine posvećenosti. Nisam siguran da je tu riječ samo o vještim pravdanjima nečega što bi trebalo biti "niža razina" igranja, premda sigurno ima i toga - osobno i nisam neki veliki soler, tj. uvijek ću radije igrati s ekipom, ali nalazim u soliranju i mnogo dobre introspekcije, ne mislim da igre unižava takav tip korištenja - zašto bi to bilo različito od recimo modelarstva koje je rijetko timski sport? Naravno, "društvene igre", ali to je samo domaći kišobranski termin koji se baš ovdje pokazuje problematičnim - solo igranje je oduvijek prisutno (igranje željeznicom?), a naročito se podrazumijeva u wargamingu + naročito danas = kad pogledaš koliko je energije potrebno uložiti u učenje pojedinog monstera, a svi smo mi skloni nekim osobnim fascinacijama, teško je očekivati da ćeš lako naći suigrače za takav tip igara. S time da su neke igre, npr. COIN, rađene "za igranje" (i solo i u ekipi), a neke baš za solo (premda često lažu da su za više igrača - općenito je u ovom hobiju mnogo laganja , kao recimo GMT-jeve skale težine).

Meni je, recimo, užasno odbojna pomisao na online igranje, ali bilo bi jako blesavo ne uvidjeti važnost Vassala i sl. u ovom podžanru - bilo za učenje, bilo za napredno igranje...

Ovo, da se razumijemo, nije proturječenje, samo razmišljanje...