7 ages smo igrali u troje, i o njoj ću samo kratko, jer sam o toj igri već pisao…svi smo imali barem jednu partiju ove igre iza sebe, te je igranje počelo dosta brzo, bez velikih objašnjavanja…moram odmah reći da smo igrali bez lidera, koji su po mom mišljenju jako loše napravljeni u ovoj igri, te svakog lidera moraš posebno tražiti, što uvelike usporava igru…dakle, svaki lider ima vlastiti counter…možda se to moglo bolje izvesti, recimo da na karti piše lider i njegove mogućnost, recimo da strateg daje mogućnost dodatnog pomicanja i bitke sa jednom skupinom po krugu, a ne da taj lider mora direktno bit predstavljen u toj skupini…da, taktički bi se tu nešto izgubilo, ali bi igra tekla daleko brže…dobro…krenuo sam jako na bliskom istoku, sa babiloncima, ali sam vrlo brzo počinio grešku…igrao sam dva puta zaredom manevar, u nadi da ću zauzeti sva plodna područja međuriječja, prije negoli se pojavi neka jaka civilizacija…međutim, vrlo brzo neko je odigrao sumerane, koji su me uhvatili potpuno nespremnog, uništivši mi odmah babilon, a vojske na granicama demoralizirane su pokušale vratiti prijestolnicu, izgubivši odmah u dva kruga bitke sve jedinice…kasnije sam uspio pokrenuti asirce, uništivši sumer, ali isti igrač odmah pokreće perziju, i tu se stvara status quo, iz razloga šta su se i nubijci prebacili preko sueza na bliski istok, ne sa velikim snagama, ali dovoljnim da ukoliko ih napadnem, postanem laka meta perzijanaca…
U kini je treći igrač pokrenuo na startu dinastiju ching…kina je dosta zeznuta, igrač koji prvi krene, ako nitko ne pokuša ubrzo postaviti novu dinastiju, može razviti poprilično jako carstvo…tako je i bilo…iako moj protivnik nije odmah zauzeto bogata žitna polja u manđuriji, njegovo carstvo je bilo dosta stabilno…dinastiju chou riješio mi je preko eventa…dobro…ubrzo sam dobio dosta jako han dinastiju, koja je munjevitim potezom bila cijela potučena u svojoj prijestolnici…ching su sada gotovo najjači na svijetu…u 3 ageu sam dobio mongole, koji kupuju nevjerojatnih 30 kuna vojske (većina kupuje inicijalnih 15 kuna), te konjanici koštaju 2 kune (umisto 4)…taktički nisam odmah napao, nego krenuo prema njihovoj prijestolnici, ubivši dvije predstraže bez većih gubitaka…ušao sam u planine, odakle sam imao dobar pregled i kvalitetniju obranu…odigrao sam opet manevar, ali je protivnik bi ona potezu prvi…skupio je sve što je imao i napao me…upao si u zamku…rekao sam mu…naime, planine mi daju plus 3 u obrani, šta je dosta…u prvi krug tako ja šaljem nekih 60 posto vojske, a on šalje sve, potpuno iznenađujuće…da sam poslao sam jednu jedinicu, ona bi odmah umrla, ali bi kasnije moje snage bile nešto jače, jer su se njegove sve izredale već u bitci, te bih pobijedio…ovako je to bio potpuni poraz mongola…
Nešto sjevernije drugi igrač je imao japance, koji su donosili 4-6 VP svaki krug, iznimno jaka nacija, koju je jako teško pokoriti…samo radi nje pratio je drugog igrača po VP (ovog sa ching dinastijom i keletima/galima), dok sam jab io više desetaka bodova iza…
U indiji sam u drugom ageu startao tamile, koji su vladali indijom, ali nisu donosili više od 2 VP…bili su tu još polinežani, čija ekonomija nije baš cvala, iako su imali dosta brodova, te se natjecali sa grcima i japanom tko će imati veću snagu na morima i time više VP…
Europa je bila dosta zgusnuta…jako zanimljiva partija, mnoge su suparničke nacije bile tik jedna uz drugu, a katkad bi nastali i trokuti…dakle, igrač sa keltima/galima, prvi je ušao na pozornicu, te je vladao srednjom i zapadnom europom…diktirao je drugom igraču, koji je imao etruščane kuda smije, prijeteči da će ga uništiti naseli li šume zapadne europe…ja sam imao susjedne grke i makedoniju, od kojih su mi samo grci nosili VP, a makedonija ih štitili u ilirskim planinama, noseći tek jedan VP…galski saveznici simerani spustitili su se u trakiju (današnja rumunjaska/bugarska), gdje su ih grci potukli…za to vrijeme gali su dodatno jačali, te su bili jači čak i od etruščana, makedonaca i grka zajedno…
Okrenuo sam se etrurskom igraču…vidiš, prijatelju moj, ovi gali, boga ne štuju, gradove ne grade, žive gotovo ko nomadi, zalečući se nerijetko na naša sela, koja pale, a žene naše otimaju…udružimo se prijatelju moj, i skupa možda smognemo snage da prevladamo te barbare i obranimo europu…tako nasta etrursko – grčki antibarbarski savez…bio sam prvi na potezu, te pokrenuo koordinirane napade…aleksandar makedonski posljedni put je pogledao svog ljubavnika, dok je na konju jahao u bitku…ipak, u teško prohodnim alpama doživio je potpunu katastrofu, izgubivši svu vojsku, prijestolnicu, krunu, a naposljetku i život…vidjevši to, grci se brzo povuku južno od teslije, u svoju prijestolnicu, a moj kolega me pogleda i reče: ništa, potpuni napad, moram održati svoju riječi… iako je bilo očito da ga sad ima duplo manje…nemoj, rekao sam mu, mrtvim ljudima tvoja riječ više ne znači mnogo…
Zato je bio aktivan nešto južnije, u mediteranu, gdje je svoje kartažane suprotstavio galskim saveznicima sirakužanima, koji su imali jaku mornaricu…kartažani su uspjeli zaobići njegovu mornaricu i u napetoj bitci 3 na 2 uništiti sirakuzu, te ovladati zapadnim mediteranom, prepustivši istočni grcima…
Bilo je tu još zanimljivih događaja, naroda i bitaka, ali nemam vremena ni sjećanja, a nažalost ni slika da bi to malo ljepše upriličio…
Sad malo o rommelu…dakle, ova igra mi se odmah svidila, još prije par godina…kako je riječ na bgg da je igra malo kompleksnija i sa zeznutim pravilima, oklijevao sam, sve do prošlog lita…i tako, pročitao sam na lito/jesen 10-12 stranica i odustao…nekako sam zaboravio na tu igru, pa se kasnije našla i na malim oglasima, ali srećom, nitko je nije kupio…i tako nekidan gledam u kutiju i kažem, ajde da je naučim igrati…krenuo sam tako čitati pravilnik, i opet mi je dosta toga bilo nejasno, ali sam pročitao do kraja…postavio sam 1940 scenario i odigrao par mjeseci…jako konfuzno…onda sam pročitao još jednom pravilnik, odigrao 1941 scenario, i nakon čitanja pojedinih pasusa još par puta, napokon sam bio siguran da preko 95 posto igre se zasigurno igra po pravilima…ono što je sporno su supply pravila, ali kad ih prokužiš ko da ih imaš u glavi kompjuterski, odnosno u svakom trenu možeš procjeniti koje jedinice su u supply, a koje nisu…
Igra je klasik craiga basinquea iz 1982 i i dalje slovi za jednu od najboljih igara za sjevernu afriku…igra se sa za afriku u WWII pomalo netipičnim blokovima…manje više ste svi upoznati sa columbijinim blok wargameovima, pa o blokovima neću puno…standardne su kvalitete i proporcija…stickeri se nekako slabije lijepe, te se neki blokovi stalno odlijepljuju, ali to je možda slučajno…karte su malene i slabe kvalitete, ali to je manje bitno, jer na njima ništa ne piše, već samo određuju koliko grupa možeš aktivirati…mapa je lijepa, kratka i široka, kako i priliči mapi za taj teatar…
Postoji više vrsta jedinica, recon (blindirani auti, slabi ali vrlo pokretljivi), tenkovi (najjači, vrlo pokretljivi), pješaka (obični, motorizirani, mehanizirani, jednake snaga, ali različite pokretljivosti), antitenkova (pogađaju petice i šestice protiv tenkova), topova (prvi pucaju, ali spori)…
Cilj igre je prije svega kontrola tobruka, iako postoje i drugi načini za pobjedu, sa osvajanjem protivničke baze (alexandia i el agheila) ili izlaskom sam mape sa tri jedinice u supplyu…na ovaj način postiže se automatska pobjeda…ili zbranjanjem jedinica, s tim da axisa ima dosta manje, pa švabe vride 1.5 boda…sa duplo više jedinica od protivnika odnosi se pobjeda, bez obzira na tobruk…ukoliko je tobruk pod opsadom, također se broje jedinice…
Suppy je nevjerojatno bitan…cijela partija je pod stalnom paranojom, “šta ako ostanem bez supplya”…nikad nije dobro slati previše ljudi u bitku, jer kasnije ti protivnik ako ostaneš bez supply kartica, može sa malim brojem jedinica izolirati ove u bitci te ih sve izbaciti iz stroja...tokom mjeseca i odigravanja poteza biti out of supply i nije tako dramatično, ali ako jedince dočekaju novi misec out of supply, odmah ginu…sam supply se izvodi iz baza, alexandire i elagheila, koji se nalaze na rubovima mapa…autocesta prostire se cijelom mapom, na samom sjeveru uz more, prolazeći kroz benghazi, gazalu, tobruk, bardiu…na autocesti jedinice su uvijek u supply (osim ako prtivnik ne blokira dio autoceste koji vodi prema bazi)…tako da se na tom samom sjeveru odvija većina događaja, kako je uostalom i bilo u stvarnosti…e sad…za izvesti supply dalje od autoceste treba razviti chain suppy, dakle lanac supply, prilikom čega svaka jedinica ili grupa garantira daljnje slanje supply jedinicama koje su dalje od autoceste…napomena, supply van cesta je nemoguć, osim ako nemaš susjednu jedinicu u supplyu…dakle, ukoliko niste na cesti, nego na pijesku morate imati odmah susjedni hex jedinicu koja dobiva supply…ostali hexovi sa cestama su malo manje restriktivni, ceste mogu biti tri hexa udaljene od autoceste, a putovi dva hexa…nekako, prvo pravilo ove igre po meni je : bitku možeš izgubiti, ali nemoj izgubiti supply…
Caka sa bitkama je da kroz određeni hex samo dvije jedinice moću uću u bitku…odnosno, može ih ući više, ali preko svakog prijelaza iz jednog hexa u drugi, samo dvije jedinice, dakle preko one crte koja dijeli dva hexa…tako da rijetko kad možete slati više od 6 jedinica direktno u bitku…ako i možete više, tada je bolje nastaviti okruživati jedinice, kako bi na kraju mjeseca bile eliminirane ako su bez supplya…mapa je na sjeveru puna malih prepreka…tako da recimo planinama ne možete ako nema ceste…ili imate klance, odnosno gapove, kroz koje može smao jedna jedinica ući…ili su ključne točke okružene grebenima, od kojih samo neki imaju gap…utvrde pružaju braniteljima duple kocke te su jako teško osvojive…utvrde pružaju supply određenom broju jedinica, čak i ako su potpuno odsječene…tako tobruk može primiti čak 5 jedinica, bardia i benghazi 2…ako axis igrač osvoji te utvrde, on može stacionirati duplo manje jedinica od engleza, odnosno ako ima tobruk, može samo dvije, tako da ako ima recimo tri jedinice, te ga englez stavi out of supply, jednu jedinicu će morati uništiti (ili raditi sea redeployment ako stigne navrime)…postoje i oaze, koje daju supply jednoj jedinici koja se nalazi u tom hexu...iz ovih oaza, brze jedinice mogu iznenadno djelovati i presjecati put po potrebi...
Kod jedinica je, usudim se reći, mobilnost bitnija od snage…na kraju krajeva, pogađaju samo šestice ili samo petice (u iznimnim slučajevima četvorke, recimo ako top ostane sam)…axis ima puno manje jedinica, ali švabe imaju elitne jedince, ok kojih mnoge imaju step 6, s tim da im brojke idu 6-4-2, dakle, guba dva stepa, ali to znači da englez mora pogoditi dva hitca da ih uništi, tako da se često dešava da mu neki hitci propadnu…englezi imaju brojne jedinice, ali recimo 4 elitna njemačka odreda mogu sadržavati otp 24-30 stepova, dok 6 engleskih oko 20 stepova, te tako švabe sa manje blokova mogu nerijetko isprašiti brojnije engleze…talijani su druga priča…imaju tek 2-3 mehanizirana bloka, ostalo su obični pješaci…u scenariu 1940 ispadaju smiješni, te se vuku krugovima po mapi…u tim situacijama englez lako može koristiti opciju refuse battle, koja se bira prije pokazivanja blokova…defener bira bježanje, te samo kaže koja mu je najsporija jedinica…onda napadač kaže koliko ima brzih (1 kocka) ili bržih jedinica (dvi kocke)…tada baca te kocke, i sve od 4 na više su pogodci…
Bitke se igraju samo jedan krug, te neke mogu trajati i više mjeseci…kasnije je igranje bitke opcionalno, s tim da nije bitno ko napda, nego onaj ko pokrene bitku na svom potezu je napadač…određene jedinice moraju prvo gađati druge jedinice ako su pristune u bitci…tako recimo tenk ubija sa peticom i šesticom pješake, ali ako je prisutan neprijateljski tenk, mora prvo gađati njega, i pogađa samo sa šesticom…
Jedinice se pomiču supply kartama…od kojih su 1/3 dummy karte…dakle, prazne, bezvrijedne (Iako mogu poslužiti da zavaraju protivnika, ne samo brojem karata u ruci, nego i prilikom igranja, moguće je baciti dodatnu dummy kartu da protivnik ne zna koju vrstu akcije igrate, što može rezultirati prilikom njegove odluke dali bježati ili ne)…
E sad, kad igrate, axis igra prvi (allies ga može izazvati za promjernu inicijative, ali mora dati kartu…tada axis može birati odgovoriti…ako axis da suppy kartu, tada ostaje prvi na potezu…ako ne da, tada se gleda šta je allies da, i ako je supply karta, tada je on na potezu…naravno, allies može dati dummy kartu, samo kako bi iskamćija suppy kartu od axisa)…dakle, kad se odigravaju karte,
jedna karta znači da pomičeš jednu grupu + combat (možeš odigrati i druge bitke jednu rundu, ukoliko su već u tijeku)
dvi karte – pomičeš dvi grupe + combat, s tim da može biti odigrana i za assault, odnosno isto ko gore kad se igra jedna karta, s tim da bitka će biti odigrana sa duplim kockama…opcija koja se bira kada se pošto poto želi zauzeti neki hex…
tri karte- blizt turn – pomicanje, bitka, pomicanje, bitka…dakle, praktički dva poteza u nizu…
scenario se počinje sa 6 karata, a kasnije axis dobiva 2 karte po krugu, allies 3…tako da se karte moraju čuvati, jer ako ostaneš bez karata, a protivnik ih ima recimo tri, nećeš se dobro provesti…
kad oba igrača odluče ne baciti karte, nego kažu pass, dalje, počinje novi krug…
u novom krugu se dobivaju bodovi, bacanjem kocki…oba igrača dobiju jednako tih bodova, što je malo nerealno…al dobro…onda te bodove koristiš da bi vraćao jedinice u bazu, tamo ih oporavljao, pa opet slao na bojište, ili za razmještaj jedinica (unutar svog teritorija), kupovanje dodatne karte, ili gradnju rudnika (koji daju pojačanja obrani, odnosno u rudniku su sve jedinice elitne, odnosno jedinicama treba dva hitca da bi bile pogođene, elitnim dakle čak četiri hitca da bi bile pogođene)…rudnici su skupi i zapisuju se na papiru, te su tajni, protivnik ne zna di je rudnik dok ne upadne u njega…
ja i moj prijatelj smo odigrali 8 krugova (od 10) 1941 kampanje (nakon šta sam ja dosta scenaria odigrao, dok nisam bio siguran da sam dobro upoznat sa igrom)…osim krug sam morao trčati na partiju 7 agesa, već otprije dogovorenu…igra je bila jako zanimljiva, a moj prijatelj se jako dobro snašao u ulozi engleza…bio je jako strpljiv, slagao pedantnu obranu, pazio na supply…bome me iznenadio, prije svega kada znam da je u nekim lakšim igrama (poput TS ili clash of C.) gubio vrlo brzo strpljenje a kasnije i cijelu partiju (iako recimo u a house divided ima omjer 2-0, od čega jedna klasičnim nokautom, uzeo mi je washington)…
krenuo sam dosta agresivno, započevši veliku bitku kod bir harmata, ali sam se brzo morao povlačiti unatoč gotovo pobjedi, jer je on napravio protunapad, i to kod gazale, koju su branili nespremni talijani…vratio sam dio jedinica, dobio bitku kod gazale, i peti krug sa pojačanjima krenuo naprijed…osvojio sam acromu, a mjesec dva ksnije i odnio bitku kod el adema, čime je tobruk bio u poluokruženju…tu smo negdje stali, iako nisam baš siguran da bi osvojio tobruk, a njemu kasnije stižu ogromna pojačanja osmi krug, u kojem smo završili partiju…
bilo je dosta zabavno, ali nažalost nemam slike sa partije, dolje prikazane slike su namješteni scenario 41 samo za izvještaj s foruma…
setup za scenario 41...axis starta sa 7 talijana i 3 njemačke elitne jedinice u svojoj bazi, te treba dati barem dvije karte da bi uopće došao do engleza...englez ima 6 jedinica u tobruku i 6 free deployment di god oće...kad sam igrao solo drugu partiju 41-e, postavio sam par jedinica u obranu benghazija, ali to se pokazalo kao loša odluka...obrana na potezu gazala - sidi mufta - bir hacheim pokazala se nešto boljim izborom, iako još ne mogu donositi neke utemeljene strateške zaključke...
sve vrste jedinica koje se pojavljuju u igri...
zbog klanaca na istoku i zapadu, bir hamat i el adem ključni su za osvajanje tobruka...
.
.
...malo su mi sumnjivo ti rudnici i zvučali ispočetka... 
