joezg je napisao/la: 16 lis 2018, 18:14
Meni je Kindomino, npr. izvrsna igra. Netko je napisao da je u jednoj partiji vidio sve što Kingdomino pruža i to mi je zazvučalo kao kritika. Mogu se, donekle, složiti da je to i istina, ali ne vidim zašto je to loše. Meni je igra dobra ako se zabavljam dok je igram. Za zabavu mi nije potrebno da mogu u svakoj partiji otkriti nešto novo. S obzirom na to koliko novih igara igram i koliko često igru igram samo nekoliko puta, pada mi na pamet kako bi meni loš aspekt mogla biti činjenica da igru treba otkrivati kroz mnoge partije.
@joezg
Osobno mi je skupo kupovati igre koje igram svega nekoliko puta ako i toliko a kako nemam mogućnosti odlaziti u igraonicu, zbog toga itekako preferiram igre koje su mi svaki put iznova svježe, primjeri su igre koje su totalno promašile ovu temu
Race for the Galaxy i Terraforming Mars. Nije mi žao koliko sam ih ukupno platio, sa svim ekspanzijama, ali itekako su vratile novac u odnosu na uloženo. Zato sam se i složio sa
@Gordan kako uz TM nemam potrebe za nabavom novih igara. Pa mislim, samo za ovu godinu su mi samo tri igre došle/doći će u moj dom, od toga jedna je osvojena kao nagrada, a jedna je namijenjena kao božićni poklon mom najmlađem djetetu. Obožavam te igre koje me tjeraju da iznova i iznova nešto novo naučim i kombiniram, a ne da su nakon nekoliko partija iscrpljene.
Time ne mislim da je tvoje razmišljanje pogrešno, a moje pravilno, jednostavno imamo drugačija životna iskustva. Također mislim da sve ovisi o prvotnom dojmu, ako se nekom ne sviđa igra nakon jedne-dvije partije, nema smisla preporučivati da igra još x broj partija da je zavoli i shvati. Neće.
Što se tiče ovog sa igrama sa udjelom sreće, lijepo sročeno.
Nastavno na ovu raspravu o sreći u RftG, generalno žena i ja zajedno ulazimo u nove igre i zajedno ih igramo pa smo izjednačeni po stjecanju iskustva, ali RftG se pokazao zanimljivim gdje smo primjerice žena i ja bili otprilike izjednačeni po broju pobjeda, a davno smo premašili troznamenkasti broj partija, ali onda se jrednom desilo da mi je bilo dosadno dok preko tjedna nisam kod kuće, pa sam počeo igrati igru na Keldonu. Sramio sam se samog sebe koliko sam loš, možda 1 dobivena partija od njih 10, vjerojatno i puno više, a s tim programom sam vjerojatno dosegnuo 4-znamenkasti broj partija. I sad se desilo nešto zanimljivo, kada smo žena i ja ponovo počeli igrati zajedno, brutalno sam je gazio, u 100-injak partija je ostvarila možda 10 pobjeda. Jednostavno sam shvatio učivši na Keldonu kako se prilagođavati tijeku igre, zanemario sam kako moram prvo izgraditi snažan engine pa krenuti u juriš na bodove, nego je juriš krenuo od početka. Bile su partije gdje bih prije iskustva sa Keldonom, pomislio na početku igre kako će moja žena sigurno pobijediti jer ima ove ili one kartice, sad to više nije ni blizu slučaj, pobjeđuje me doslovce samo kada mi baš nikako ne idu kartice to uglavnom tijesno. Također nije samo nekoliko opcija, ima daleko više izbora, od izbora faza, koje ćeš kartice zadržati, u kojem trenutku ih odigrati, hoćeš li ih na kraju ipak žrtvovati zbog novih kartica ili promjene tijeka partije itd.
Također je fora i u RftG i TM kako napreduje razmišljanje o igri, od onih ove su kartice prejake, ove klinca valjaju, do toga da su sve kartice dobre i često možeš i dalje parirati protivniku. Drugi su to bolje opisali, ali RftG definitivno nije samo sreća.
Što se tiče same teme, nemam veliku kolekciju ali evo sljedećih igara;
Bez obzira ne podcjenjivački stav, Kingdomino mi je zgodna igra, igrali smo je na jednom DDI ali definitivno nije za ženu i mene, i to samo zato što smo ovu razinu gateway igara odavno prevazišli, ali mogu zamisliti da je igram sa nongamerima, primjerice svojim starcima, i razumijem razlog zašto je bila SdJ, i da je netko ovdje ponudi za 100 kn mislim da bih odmah kupio tu igru svojim starcima za Božić.
Hanabi, ne znam je li baš zaslužilo biti SdJ, ali meni je to vrlo dobra igra.
Carcassonne, izvrsna gateway igra i ona je bila naša ulaznica. U dvoje vrlo strateška, u većem broju igrača čista sreća. Premda sa sadašnjim iskustvom igranja, vjerojatno se ne bi danas okretali za takvom vrstom igara. logično.
Dixit, prekrasna igra koju bih iznova i iznova igrao
Camel Up, igra je čista zajebancija, kao i prethodna igra, svejedno mi je da li pobjeđujem uili gubim dok se zabavljam.
Codenames, zgodna igra, ali nažalost je nisam prečesto igrao.
Imam i nekoliko Kinderspiel igara koju igram sa svojom maleckom (Geister, der verazauberte Turm, Da ist der wurm drin, i to su mi, s obzirom na tome kome je namijenjeno, vrlo dobre igre).
Imam i nekoliko igara koje su nominirane za SjD ili Kennerspiel, recimo Magic Maze koji mi je daleko bolji od Kingdomino, Rokoko, prekrasna igra koju sam baš opet ovaj vikend igrao da uzmemo malo pauzu od Marsa.
Pozdravi doma, pazi priko ceste.
