Razlika u odnosu na prošlu godinu je bila opipljiva. Bez koronične napetosti, više izlagača i boljih naslova. Cijeli niz prošlogodišnjih prototipa se premetnulo u izdane naslove što je lijepo za vidjeti, a općenito imam dojam da je malih izdavača više nego ikad. Što je nekako moja glavna interesna sfera.
Kaj sam sve našao? Set drvenih čašica i zrna graha koji stižu uz pravila kako njima igrati više različitih igara, uključujući i vrlo zanimljivu ideju za varijantu memorija.
Natjecanje kobasica u pokušaju da ne budu samljevene u... kobasice?
Još drvenih i nedrvenih apstraktnih igara koje sve zvuče zanimljivo, iako nisu sve i jednako dobre.
Poučna igra o slavi partizana u drugom svjetskom ratu, smještena na prostor Slovenije, simpatičnog slovenskog autora, koju bih čak i kupio da sam imao više novaca da podržim takvu ljubav, ali realno vrlo slabih mehanika.
Dječja igra skrivalice gdje moraš sakriti svoje figure od pogleda, ali ne znaš iz kojeg smjera. Vrlo dobra ideja.
Kolega ljubitelj društvenih kojeg nisam dugo vidio, kako prenosi ljubav, a još je za to i plaćen.
Nazdravio sam i sa sadistikom, ali to nisam fotkao jer takvih slika već ima dosta. :p
Plutokraciju isto nisam uzeo jer sam ostao bez para (neki lajtmotiv svakog Essena), ali mi je izgledala jako dobro i to je jedna od većih riba koje su mi izmakle. Izmeďu ostalog jer za nju jedinu mogu reći da bih je imao bez problema s kim igrati i da bi se tim ljudima svidjela.
Moj ukus je naime inače eklektičan i obično pecam kuriozitete i, kako bi Antun rekao, arheološke nalaze kao što se i vidi iz mog ulova, a takvo nešto je i igra u kojoj doslovce šivaš dijelove tijela nekog čudovišta. Malo previše i za mene.
I tako dalje i tako dalje. Moja ideja raja je vjerojatno neki beskonačni Spiel. Genau!
