Spiel des Jahres

[Gordan]

Hvala @Vukozec, @fpol, @joezg i @kockica na odličnim odgovorima. Hvala i @DarkDefender jer me jako zabavio svojim postovima.

@kockica Nadam se da ćemo jednom zaigrat TM i RFTG. Ovu drugu nisam dugo igrao, pogotovo uživo...

[kockica]

Također mislim da sve ovisi o prvotnom dojmu, ako se nekom ne sviđa igra nakon jedne-dvije partije, nema smisla preporučivati da igra još x broj partija da je zavoli i shvati. Neće.

E, imam kontra primjer. Imperial(2030) je igra koja mi se nimalo nije svidjela na prvu i bio sam za to da je više nikad ne igramo. Onda je nakon par godina opet došla na stol .

@Vukozec
A vidiš, i opet ti je trebalo dosta vremena da ponovo pokušaš Ako ti nešto jednostavno ne sjedne prvi put, čak nemaš onaj osjećaj rezerviranosti "nisam siguran, dat ću još jednu šansu", samo ćeš negativno ulaziti u sljedeće partije i picajzliti. Mora ti se promijeniti taj klik u glavi ako prođe dovoljno vremena i drugačija iskustva stječeš.

[Stips]

Super su i TM i RftG i Imperial i Kingdomino

Svaka ali svaka strategija, kompletne informacije ili ne, daje prednost iskustvu. U primjeru šaha, nije isto jesi li početnik ili majstor. Zato postoji sustav rangiranja.
Veći broj partija je de facto ista stvar kao i bolje poznavanju decka u RftG. Jednostavno je igrač više puta bio u nekoj situaciji i, u primjeru šaha, ne mora trošiti energiju na promišljanje situacije nego iz iskustva izvuće neku heuristiku. Pa majstor dakle gradi na heuristici, a novak petlja po nepoznatom. Isto kao i sa špilom karata. Neko stanje šahovske ploče je meni zagonetka i pojma nemam kako smo se našli tu gdje jesmo, a nekom iskusnom je treća točka plana od pet točaka...

Istovremeno, igre sa više sreće razbijaju hendikep radi iskustva.
recimo bacanje novčića kao primjer čiste sreće. Igrač pismo je prethodno bacio 1000 puta, igrač glava je prethodno bacio 2 puta. I bace novčić. Šansa je fifti fifti.

Ok, što je onda push your luck? Pa lijepo je dao link na definiciju @joezg i nema se što tu dodati, samo bih dao primjer:
U Conflict of Heroes, _prije_ nego zarolaš kocku za nešto (bilo što), možeš se odreći jednog command action pointa (CAP) i potezu za +1 na roll.
CAP su dragocjeni i ima ih malo. Cijena je fiksna, a roll je roll. Pa je na igraču procijeniti kad se isplati, ako ikada. Poanta je: ne moraš modificirati _nikada_, i nećeš potrošiti nijedan CAP. Dakle, Push your luck.*

Ili Fading Glory, gdje također modificiraš roll ali sa moralom. Kad moral padne na nulu, gubiš bitku. U prvim partijama bi potrošili sav moral na prvih par čarki pa bi Waterloo bio gotov odmah prvi dan popodne, a ne nakon tri dana. Ne bi ni došli do Waterlooa, tek bi se Francuzi otvarali kod Lignyja i Quatre Brassa, i eto jedna od vojski baca zastave i odlazi, smatra da ih časnici bičem tjeraju u žrvanj...

Recimo u RftG ja uvijek doživljavam dvije različite explore kao češljanje galaksije za nečim određenim vs kolonizacija susjedstva kakvo god ono bilo. To mi je čisti push your luck. Hoćeš li 2 od 3? Ili 1 od 7? Ultimativno _jest_ sreća što izvučeš, ali odluka nije nimalo nebitna.

@kockica
"Također mislim da sve ovisi o prvotnom dojmu, ako se nekom ne sviđa igra nakon jedne-dvije partije, nema smisla preporučivati da igra još x broj partija da je zavoli i shvati. Neće."
Kako se uzme. Recimo od ovih poznatijih Twilight Struggle je notoran po tome da ga se treba nekoliko puta igrati da bi se uopće kužilo kaj se događa. Naravno da to odbija jedan (veliki) segment igračke populacije. No dio koji ima inklinaciju probiti se kroz partije učenja je nagrađen odličnom igrom i odličnim partijama.

Igra kompletne informacije koja me zadnjih dana oduševljava, nažalost samo protiv kompa na telefonu, je Onitama.
Onitama je odlična!


btw Spiel des Jahres. Svega 5.



--
*uz napomenu da se bacaju dvije kockice pa nije baš šansa 1/6 za sve, nego je ko u npr Catanu težište na 7, a 'cijene' su tako fino postavljene da ti zbilja taj +1 dobro dođe. But I digress.

[Stips]

A da dodam, ni Onitama nije kompletno predodređena , jer tek kad krene partija znaš koje su karte u igri. Prije ne znaš, pa niti ne možeš uvježbati taktiku za točno određenih 5 karata. Izvlači se iz špila od 16. Što je po meni majstorski ugrađen element hazarda.

Postavljanje partije jest nasumično ali dok se pijuni krenu preklapati, dotle su kartice već izmiješane i igra je baš ono, zero luck.

[Vukozec]

Ova rasprava o taktici i sreći me sjetila jedne anegdote.

Jednom sam igrao ping pong protiv kolege koji je bio očito bolji igrač od mene. Ja sam stoga odabrao taktiku što kraćih izmjena i pokušaja što bržeg poentiranja iz riskantnih udaraca. I uspio sam pobjediti. Zadnji poen je bio onaj neobranjivi kad loptica lizne rub stola

Što hoću reći? Procijenio sam stanje i odabrao taktiku koja je najbolje odgovarala mojim mogućnostima u toj situaciji. Taktiku koja je uključivala i klađenje na veliku dozu sreće. I baš sam bio ponosan na sebe i svoju mudru igru, pa makar puno mojih poena bilo ono što u sportu zovemo "krumpiranje", dakle sreća.

[kockica]

U prijevodu, sreća prati hrabre

[Valsim]

@kockica
"Također mislim da sve ovisi o prvotnom dojmu, ako se nekom ne sviđa igra nakon jedne-dvije partije, nema smisla preporučivati da igra još x broj partija da je zavoli i shvati. Neće."
Kako se uzme. Recimo od ovih poznatijih Twilight Struggle je notoran po tome da ga se treba nekoliko puta igrati da bi se uopće kužilo kaj se događa. Naravno da to odbija jedan (veliki) segment igračke populacije. No dio koji ima inklinaciju probiti se kroz partije učenja je nagrađen odličnom igrom i odličnim partijama.

Većina igara mi se odmah svidi na prvu, jedina koja mi je bila užasna na početku je bila Terra Mystica. I onda nakon 3,4 partije što se igralo na silu i mimo volje, paf, dogodio se neki klik i full mi se svidjela. Inače dosta igara koje sam zaigrao, a koje mi se nisu svidjele na prvu, sam skužio da je bilo do ekipe, ili lošeg prezentiranja/objašnjavanja igre. Tako da sam pri ponovnim susretima s tim igrama imao wooow efekt kako to nije ista igra kako sam ju bio doživio.

[kockica]

@Valsim , ti nisi mjerodavan, tebi se praktički sve sviđa

[Nuuq]

@kockica
"Također mislim da sve ovisi o prvotnom dojmu, ako se nekom ne sviđa igra nakon jedne-dvije partije, nema smisla preporučivati da igra još x broj partija da je zavoli i shvati. Neće."
Kako se uzme. Recimo od ovih poznatijih Twilight Struggle je notoran po tome da ga se treba nekoliko puta igrati da bi se uopće kužilo kaj se događa. Naravno da to odbija jedan (veliki) segment igračke populacije. No dio koji ima inklinaciju probiti se kroz partije učenja je nagrađen odličnom igrom i odličnim partijama.

Većina igara mi se odmah svidi na prvu, jedina koja mi je bila užasna na početku je bila Terra Mystica. I onda nakon 3,4 partije što se igralo na silu i mimo volje, paf, dogodio se neki klik i full mi se svidjela. Inače dosta igara koje sam zaigrao, a koje mi se nisu svidjele na prvu, sam skužio da je bilo do ekipe, ili lošeg prezentiranja/objašnjavanja igre. Tako da sam pri ponovnim susretima s tim igrama imao wooow efekt kako to nije ista igra kako sam ju bio doživio.

Zato ti je Stone age bio super jer te netko super naučio?

[Valsim]

@Valsim , ti nisi mjerodavan, tebi se praktički sve sviđa

Hahahaha. Slavica bi rekla da sam boardgame kurva, sve može .

Šalu na stranu. Mislim da imam svega dvije igre koje mi se ne sviđaju. Hmm, morati ću poraditi na tome .

@kockica
"Također mislim da sve ovisi o prvotnom dojmu, ako se nekom ne sviđa igra nakon jedne-dvije partije, nema smisla preporučivati da igra još x broj partija da je zavoli i shvati. Neće."
Kako se uzme. Recimo od ovih poznatijih Twilight Struggle je notoran po tome da ga se treba nekoliko puta igrati da bi se uopće kužilo kaj se događa. Naravno da to odbija jedan (veliki) segment igračke populacije. No dio koji ima inklinaciju probiti se kroz partije učenja je nagrađen odličnom igrom i odličnim partijama.

Većina igara mi se odmah svidi na prvu, jedina koja mi je bila užasna na početku je bila Terra Mystica. I onda nakon 3,4 partije što se igralo na silu i mimo volje, paf, dogodio se neki klik i full mi se svidjela. Inače dosta igara koje sam zaigrao, a koje mi se nisu svidjele na prvu, sam skužio da je bilo do ekipe, ili lošeg prezentiranja/objašnjavanja igre. Tako da sam pri ponovnim susretima s tim igrama imao wooow efekt kako to nije ista igra kako sam ju bio doživio.

Zato ti je Stone age bio super jer te netko super naučio?

Sve znaš druže .