Naše putovanje počinje utorkom u ponoć, 7 frajera i jedna djevojka u povećem kombiju svi dovoljno umorni da bi spavali ali nitko ne može smiriti uzbuđenje da to pošteno i odradi. Naš put do Essena je trajao 18 sati sa bogatim pauzama za klopu/pišanje nakon što se pola nas smjestilo u svoj stan i tužno primjetilo da nemamo wifi
. Nakon nešto malo akomodacije odigrali smo jedan od mojih prototipa zadnjim snagama prije nego što smo otišli spavati, jer ipak je sutra veliki dan. Sutradan buđenje, klopanje, nabrijavanje i dolazak na sam sajam.
Čisto ulazak u halle Messe Essena je gotovo ritualno iskustvo. U trenutku kada zakoračite kroz te dveri koje vode u sajam imate osječaj kao da ste prošli kroz portal u drugu dimenziju. Zapljusnu vas zvukovi, mirisi i vizualni doživljaji. Toliko igara dragi moji, toliko igara... A tako malo vremena...
Nakon što si uzmete sekundu dvije da procesuirate sve te doživljaje zakoračujete hrabro plodnim poljima Messe Essena i od tada pa do zatvaranja sajma vrijeme se nekako zgusne. Svi mi imamo neke planove kojih se želimo držati: želim vidjeti ovo, kupiti ovo, isprobati ovo... Ali ne možete se ne naći u situaciji da samo hodate hallama i gledate oko sebe kao malo dijete. Osim već spomenutih hrpa igara tu su i nezaobilazni cosplayevi i članovi boardgejmovske estrade: Tom Vassel, Zee Garcia, Rahdo i ekipa.
No većina blagodati sajma were lost to me jer sam jako puno vremena proveo na tri stvari: kupovanje svih stvari koje sam obećao frendovima i igraonici, sastanci sa publisherima i rad na boothu od Bezier gamesa kao demos njihovih igara.
Od ovih tri stvari zadnje dvije nisu bile toliki problem. Sastanci s publisherima su meni osobno jedna od glavnih motivacija zašto dolazim u Essen, dok je demoanje bilo zapravo ugodno i simpatično iskustvo gdje sam upoznao puno ljudi (Jurica, pozdravljaju te Keef i Claire), slušao dobre fore (i dijelio svoje, naravno
), naučio neke simpa igre te i dobio neke.Prva stvar je, naime, bila malo veći problem. Pri dolasku u Essen bio sam veoma liberalan s ponuđivanjem ljudima da im pokupim igre u Essenu, što je završilo s mojim nošenjem otprilike 70 boardgameova, nešto malih, puno velikih. Naglašavam da je to moj problem a ne vaš, ja sam precjenio svoje sposobnosti i podcjenio kompleksnost tog pothvata. Svaki dan bi ja proveo prijepodne skupljajući što optimalnije igre po sajmu, zatim kada više ljudski ne bi mogao izdržati teret svih tih boardgameova onda bi izvukao tu planinu kutija van sajma i krenuo prema parkiralištu kako bi iskrcao svoj teret (puno hvala mojim suputnicima, pogotovo Brku, na povremenoj veoma potrebnoj pomoći). Ne samo da je to bilo fizički naporno (mislim da ću imati tjedan dana muskulfiber u ramenima) već i psihički (do zadnjeg dana nismo znali hoće li nam sve to stati u kombij + zahtjevalo je pun k planiranja i organizacije što meni možda i nije jača strana).
On top of that dogodio mi se jedan incident. Nakon prvog dana mi je falilo skoro sto eura za koje, nakon što sam se uvjerio da ih nisam negdje "pospremio", sam se morao pomiriti da ih nemam. Ili mi ih je netko popalio na sajmu ili sam ja krivo držao evidenciju što je moguće (kada sam malo porazmislio o tome) ali malo vjerojatno jer kako bi kada god bih nešto plačao odma updejtao na ajpodu koliko mi je aktualni budget. No ponio sam dovoljno viška novaca da me ovaj incident ne bi treba spriječiti da kupim tih par novih igara koje sam jako htio te ispoštujem sve moje dogovore i obečanja (što igre za mene što za druge). No ispostavilo se da sam zaboravio na Nationse koje sam obećao igraonici prostor i moj budget je naglo postao negativan. Tada, poput superheroja, dolazi Željko Kumer (Kex) i velikodušno mi posuđuje eure (Željko, puno ti hvala još jednom
). Još malo za kraj: zaboravio sam jednom geeku igru koju sam mu trebao dati u math tradeu
. Bio je ok oko toga, nije radio strku, ali sam mu obećao da ću je poslati poštom, naravno.Sve u svemu čini se da ću morati prodati ponešto igara kako bi povezao sve konce... A nikako me moji klijenti ne zovu da im trebaju instrukcije iz matiše
Moram početi gore objašnjavati, ovako ljudi prođu pa me ne trebaju više 
Tako da, za buduće godine: ne ovoliko obaveza!
No, nakon što bih riješio sve te igre i nakon što bih se uspio prestati živcirati oko para, ostatak sajma je bio JEB*N. Odigrao sam poneku igru: Five Tribes (meni se dopada ali vidim kako postoji poveća grupa ljudi kojima se ova igra ne bi svidjela jer ima malo interakcije i veoma je puzzlasta u svojem gameplayu), Grog Island (meni nezabavna igra ali jako dobro osmišljena, a što se teme tiče napravili su sljedeće: selectali piratsku temu, stisnuli ctrl+c, selectali igru, stisnuli ctrl+v), One Night Ultimate Werewolf (simpa parti igra, werewolf/resistance stremlajnan do ekstrema), Subdivision (slična stvar kao i sa Five Tribesima samo brže, i malo manje interesantna) i još možda pokoju koje se ne mogu sjetiti.
I za kraj vjerojatno najvažnije vijesti: sljedeće godine se moja two player igra Tides of Time izdaje sa debutom na GenConu u nakladi Portal Gamesa
!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! (nikad ne znam koja se količina uskličnika smatra neukusnim)To je to što ćete dobiti danas od mene
.Ispričati ću vam još svašta čega se sjetim a zaboravio sam tu napisati ako me uhvatite negdje i pitate.A sada idem spavati ko beba
!Keep playing,
Broloski
I puno ti hvala za entuzijazam i volju što se tiče kupovine igara za ostale.
Na nekom eventu ćemo održati i predavanje o izradi igara pa ćemo te najaviti kao jednog od uspješnih hrvatskih autora. 
