Dakle, da se ne bi dogodila prevelika digresija na temi što se zadnje igralo, evo me tu.
Jučer, kao što sam bio spomenuo nekidan, smo išli u goste i ponijeli Spirit Island. Kada oduzmem smalltalk, vađenje komponenti, malo pozadine i priče, objašnjavanje što je što na stolu, hranu i sl., počeli smo igrati oko 19.40. Završili smo u 1.50 ujutro
Četvero nas je bilo: Ocean's Hungry Grasp, Sharp Fangs Behind The Leaves*, Shroud Of Silent Mist*, Starlight Seeks Its Form. Ekipa sa zvjezdicama je igrala prvi put. Neobično brzo i bez greške su pohvatali mehaniku svega, naravno trebalo je tu i tamo korigirati neke stvari, a najčešće se preskakalo preko target landa. Ono kada se uzbudiš sav jer možeš napraviti SVE što treba napraviti i spriječiti osamdeset blightova i pobiti milijun invadera, samo da bi shvatio da u jbnom landu nema Dahanaca, tebi je to uvjet, a nitko ih ne može tamo gurnuti

Taj dio se stvarno najčešće nekako zanemari tijekom igre.
No, svejedno, Fangs i Shroud su fantastično pohvatali strategiju "gurni mi da ga tu jer mi treba da ubijem ove, gurnut ću ti na nazad da možeš u slow fazi razguziti to i to". Ja, kao Ocean, sam uredno topio stvari, ali imao sam problem s izlaskom na plažu - nikako nisam mogao dobro tempirati svoju plimu i oseku i karte invadera su tako nesretno bile složene da bi taman kada sam htio potopiti sve živo morao bježati s obale jer ne bih preživio ravage ili sl. No nisam bio bespomoćan, dobro je funkcioniralo na kraju, obožavam utapati invadere.
Shroud se fantastično nosio sa cijelom pločom (igrao sam Shrouda nekoliko puta i nije mi bio sjeo, ali sinoć sam ga počeo gledati novim očima, volio bih ponovo probati...), a pogotovo svojim ćoškom otoka, skoro sve je bilo čisto na njegovoj strani! Fanguša je napravila zid od svojih presencea posred otoka i podijelila ga na dva dijela, čisteći sredinu. Bilo je užasno zabavno gledati kako zapovijeda četama zvijeri i gurka ih na sve strane.
Prvu polovicu igre smo se držali junački, nijedan blight nismo dobili, buildove smo lijepo rezali u korijenu, mudro puštali da izgrade ponegdje, a onda im to uništili. Starlight je najviše došao do izražaja pomažući kad nitko drugi nije mogao spriječiti build, koristeći onu svoju da preskoče build action u nekom landu.
I tako smo vrebali, davili, utapali i smirivali mirnim noćnim nebom sve negdje do pola noći dok nije naišao neki event koji nas je rastavio na sastavne dijelove. Ne sjećam se više što se dogodilo točno, u magli mi je druga polovica igre, ali znam da smo nakon tog eventa odjednom imali eksploziju buildova, sela na sve strane, exploreri se nakotili ko išta, blight počeo padati i etoga, blighted island!
Ja već naravno počeo gubiti svaku nadu (blight karta nas je natjerala da uništimo po tri presencea svaki...), sve se raspadati počelo, bili smo umorni, koncentracija popustila, ali skužio sam da smo nekako promijenili taktiku i da smo postali sposobni generirati užasno puno straha u svakom turnu. Dotad smo bili dosta nekako slabašni sa strahom, ali kada sam skontao da nam ne nedostaje puno do terror levela tri, počeo sam nagovarati spirite na malo drugačiju taktiku - kontrolirani blight, a fokus na tvornicu straha i dosezanje terror levela tri i uništavanje gradova, jer gradova nije bilo puno.
Kad god igram Oceana uvijek kopam po major kartama tražeći Tsunami. Mislim, oprostite, ali ako itko treba igrati Tsunami kartu onda je to Ocean.
Dogodila se ta predivna kombinacija slučajnosti za koju bi oni manje blagoslovljeni na polju inteligencije rekli da je "intervencija viših sila" (:P) da sam dobio Tsunami, imao TOČNO 6 energije koliko mi za Tsunami i treba te sam još mogao odigrati nekoliko karata od 0 energije da bih nakotio elemenata za još straha.
Jedno 40 minuta smo proveli pokušavajući pronaći strategiju kako ubiti sve gradove i završiti partiju. Ne mogu vam opisati koja je to dobra rasprava bila i koliko smo različitih kombinacija pokušali dok nismo našli pravu!

Dakle, prvo smo probali pobijediti tijekom fast faze jer bi u protivnom izgradili još pokoji grad kasnije, a više nismo imali snage za još jednu rundu! Jednostavno nije išlo. Fanguša bi mi mogla ubrzati moj Tsunami da bude fast i mogao sam riješiti dva grada, ali postojala su još dva na dijametralno suprotnoj strani otoka i i nitko nije mogao doprijeti do tamo u fast fazi. Imali su opcije za ukokati to sve u slow fazi, ali jbga...
No, uglavnom, plan je bio sljedeći: ignorirati ravage (izbrojali smo sve, uključujući i kaskade i ustanovili da imamo šanse), u fast fazi ubiti sela na kritičnim mjestima gdje će biti build, tako da opet izgrade sela, a ne gradove, a zatim tijekom slow faze potamaniti sve gradove.
Tako je i bilo. Preživjeli smo ravage i build, uz prihvatljive žrtve u vidu nekoliko uništenih presencea, ali nebitno... Zatim prvo moj tsunami za koji sam imao elemenata pa sam počistio kompletnu obalu na jednom boardu, nakotio toliko puno straha da smo dobili terror level 3, a potom su ostali odvrtili svoj program i zajedno uspjeti ubiti dva preostala grada!
Jedna od onih partija epskih proporcija za koju ti nije žao uloženih 6 sati i dolaska doma iza 2 ujutro, partija u kojoj su se slučajnosti posložile tako da sam dobio tsunami, imao energije i uspjeli smo iskodirati program koji nije završio bugom

Kad me netko pita zašto volim toliko ovu igru, eto zato, uz sve ostalo
